Rumunjska revolucija bila je revolucija naroda za razliku od događanja u Poljskoj, Mađarskoj, Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Bugarskoj koje mnogi povjesničari smatraju revolucijama koje su organizirale političke elite. Daniel Nelson, autor šest knjiga o događajima u regiji, kaže da je narodnu pobunu potaknuo jedan mađarski protestantski pastor u Temišvaru, gdje živi znatna mađarska manjina.
"Vojska je bila nesigurna oko svoje uloge, da bi nakon 48 sata odlučila da se ipak stavi na stranu naroda, a protiv tajne policije Securitate. Vojska se kasnije doslovno borila protiv tajne policije u središtu Bukurešta. Dakle, u Rumunjskoj se radilo o potpuno drugačijim događajima nego bilo gdje drugdje u Istočnoj Europi."
Matthias Reub, washingtonski dopisnik njemačkog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung, naziva rumunjsku revoluciju najuzbudljivijim i najopasnijim dijelom čudesne 1989. godine.
"Prvi prosvjedi održani su u Temišvaru 16. prosinca i trebalo je više od deset dana dok nije bilo jasno da je Novi front spasa preuzeo vlast. Ono što je Rumunjsku činilo posebnom je to da je rumunjski režim bio najviše staljinistički orijentiran. Bio je to najnestvarniji režim koji možete zamisliti. Prilikom ulaska iz Rumunjske u Mađarsku ulazili ste u doista vrlo čudan svijet. Rumunjska je bila Sjeverna Koreja Europe. Bila je izolirana i brutalna, i život za ljude tamo bio je užasan. Za razliku od drugih revolucija 1989. godine u Srednjoj i Istočnoj Europi, rumunjska je bila krvava - ubijeno je više od tisuću ljudi. "
Neki događaji iz prosinca 1989. godine još uvijek nisu razjašnjeni. Naime, borbe su se rasplamsale nakon Ceaucescuovog pogubljenja i nije jasno što se točno događalo. Matthias Reub vjeruje da je krvoproliće štetilo izgledima za uspostavu demokracije. Rumunjski novinar i politički komentator Andrei Brezianu slaže se s takvom ocjenom. Profesor na Katoličkom sveučilištu ovdje u Washingtonu, Andrei Brezianu je 1989. godine radio u rumunjskom servisu Glasa Amerika. On kaže da Rumunji nisu dobivali informacije iz domaćih medija o nemirima koji su vodili ka zbacivanju Ceaucescua na Badnjak.
"Prosvjednici su uzvikivali slogan „Danas Temišvar, sutra Bukurešt, a potom i čitava zemlja“. Na rumunjskom se to rimuje. Informiranje rumunjskog naroda ne bi bilo moguće bez Glasa Amerike i drugih međunarodnih radijskih i televizijskih postaja. "
Na Zapadu, Nicolae Ceaucescua se nije smatrao odveć brutalnim diktatorom zbog toga što se 1968., nakon invazije Varšavskog pakta na Čehoslovačku, distancirao od Moskve. Andrei Brezianu slaže se s povjesničarima koji rumunjsko iskustvo iz 1989. godine uspoređuju s Francuskom revolucijom 1789. i Oktobarskom revolucijom 1917. godine. No u političkom smislu Rumunjska danas i dalje zaostaje za svojim susjedima – kaže Brezianu.
"Demokracija nije postigla veliki uspjeh u Rumunjskoj. Prošlo je 20 godina, što je dosta vremena. Druge zemlje bivšeg sovjetskog bloka ostvarile su ogroman napredak. Rumunjska se ne može uspoređivati s Poljskom, Mađarskom, bivšom Istočnom Njemačkom, pa čak ni s Bugarskom. Korupcija je rasprostranjena, ljudi su razočarani i to je tužna istina."
Unatoč tome, Rumunjska je danas članica NATO-a i Europske unije. Prošlog ponedjeljka je predsjednik Traian Besesu prisegnuo na drugi mandat s obećanjem da će provesti reforme. No njegove reizbor djelomično je zasjenjen optužbama o izbornim prevarama.