Još kao dijete, Robert Swan je znao da, kad odraste, želi postati istraživač. Do 1989., kad su mu bile 33 godine, to je i ostvario, postavši prva osoba koja je hodala i do Sjevernog i do Južnog pola. Swan kaže da su mu njegovi rani mentori usadili vrlo jednostavnu ekološku etiku koja ga je vodila kroz život.
"To je bilo da, na kraju svake naše ekspedicije, sve očistimo, odnesemo vlastito smeće, odnesemo sve što smo donijeli, ostavimo samo svoje stope na tlu."
Swan je činio to, ali i mnogo više. Kako je za prvih ekspedicija stjecao iskustva, tako je razvio i talent za prikupljanje novca od donatora, te unajmljivao probrane vodiče koji su ga dalje podučavali. No, putovanje po divljini može biti rizično čak i za iskusnog istraživača. Swan se sjeća obećanja koje je dao jednog vrlo hladnog dana, na putu ka Južnom polu.
"Bilo nam je jako teško na tom potezu puta. Izašao sam iz šatora i obratio se Antarktiku: 'Slušaj, nemoj nas ubiti. Ako nas ne ubiješ, ja ću učiniti sve što mogu da te zaštitim.' Ako tako nešto obećaš, onda to i moraš učiniti."
Swan je svoje obećanje održao, uočavajući pritom da su se svi ekološki problemi još pogoršali zbog globalnog zatopljavanja.
"Kada sam pješačio do dva pola, hodao sam ispod dvije ozonske rupe, jedne nad Antarktikom, jedne nad Sjevernim polom. Moje su oči tada izmijenile boju, lica su nam bila izgorjela, hodali smo preko ledenih kapa koje su se topile, čak i tada, prije 20 godina, na Sjevernom polu. Vidjeli smo na samim polovima smeća i smeća. No, ono što je najvažnije, do 1992. smo shvatili da ljudi uopće nisu bili angažirani oko tih problema."
Swan je naumio to promijeniti. Pozvan kao govornik pred svjetskim čelnicima na prvom Summitu o Zemlji, u Rio de Janeiru, 1992., on je zacrtao plan. Prvi dio tog plana: 1500 tona smeća uklonjeno je iz ruske postaje na Antarktiku. Slijedile su akcije ekološkog prosvjećivanja diljem svijeta, a posebice u Africi. Posljednjih godina, njegovo je djelovanje usmjereno na zaštitu Antarktika od eksploatacije nafte i ruda nakon 2041., kada istječe sadašnji sporazum o tom kontinentu.
U sklopu promicanja te misije, Swan je upravo objavio svoju autobiografiju u kojoj vrlo emocionalno piše o važnosti čiste i obnovljive energije. On je također osnovao i organizaciju nazvanu "2041." koja, među svojim brojnim inicijativama, nudi i redoviti godišnji trening program za studente, poduzetnike i nastavnike, koji ih odvodi na Antarktik. Robert Swan optimistički vjeruje da čovječanstvo može poduzeti neophodne kolektivne korake kao protumjere i kočnice globalnom zatopljavanju. Kako piše na websajtu organizacije "2041.": 'U ime budućnosti, možemo i moramo učiniti ispravne stvari.'