efforts like these are not keeping up with pace of expanding deserts" height=156 alt="Tree-planting has helped keep the soil in place, but environmentalists say
efforts like these are not keeping up with pace of expanding deserts" hspace=2 src="https://author.voanews.com/croatian/images/ramirez_Tree-planting_China_Desertification_23jul06_210.jpg" width=210 align=right vspace=2 border=0>U vrijeme dok međunarodni pregovarači pokušavaju izraditi novi sporazum o klimatskim promjenama, jedan pristup privlači priličnu pažnju. Radi se o traganju za načinima na koje bi se 'upio' - i tako uklonio - ugljični dioksid, koji se nakuplja u atmosferi zbog izgaranja fosilnih goriva. Stručnjaci kažu da bi se jedna takva 'spužva' za ovaj staklenički plin mogla nalaziti – točno pod našim nogama.
Kada se govori o 'upijanju' stakleničkih plinova, najveća pažnja se pridaje drveću. No, premda drveće zaista upije i potroši mnogo ugljičnog dioksida, stručnjaci kažu da tlo u kojemu raste to drveće, jednako kao i usjevi i sav drugi biljni svijet, ne bismo smjeli previđati.
Jane Johnson, znanstvenica američkog ministarstva poljoprivrede, kaže da je jedna od najvećih vrlina tla ta da se nalazi svugdje: "Čak i da se pohrane tek male količine ugljičnog dioksida, zbog ogromne površine na kojoj se to zbiva, to upijanje ima ogroman učinak."
Biljke upijaju ugljični dioksid iz atmosfere i koriste ga za rast lišća, grančica i korijenja. Johnson ističe da biljke isto tako podržavaju i vrlo složen podzemni ekosustav bakterija, gljivica, insekata i drugih organizama: "Dakle, kada vidite biljku iznad tla, onda je to samo dio priče. Ona je na vrhu čitavog ekosustava koji se nalazi pod površinom tla, a čitav taj ekosustav iskorištava i upija dio tog ugljičnog dioksida."
Stručnjaci kažu da bi voljeli vidjeti da farmeri u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste sposobnost tla da upije još i više ugljičnog dioksida. Jane Johnson kaže da je jedan od mogućih načina uzgoj bilja izvan sezone poljoprivredne proizvodnje, što ne bi donosilo posebnu zaradu, ali bi održalo tlo pokriveno: "Što duže se tlo održi pokriveno rastućim biljem to je veća mogućnost unošenja ugljičnog dioksida iz zraka u podzemni ekosustav tog bilja."
Johnson kaže da istraživanja pokazuju da rjeđe oranje – ili manje duboko! – također omogućuje tlu da apsorbira i pohrani više ugljičnog dioksida. No, ona upozorava da je taj ekosustav vrlo složen, te da volumen stakleničkih plinova koje tlo može apsorbirati jako varira ovisno o vrsti tla, vremenskim prilikama, dostupnim hranjivim tvarima, te mnogim drugim čimbenicima. U nekim slučajevima, tla ispuštaju više stakleničkih plinova nego što ih apsorbiraju.
Dodavanje veće količine ugljičnog dioksida u tlo može za farmere imati i druge koristi od samog potencijala borbe protiv klimatskih promjena. Michel Cavigelli, znanstvenik američkog ministarstva poljoprivrede, kaže da su tla bogata ugljičnim dioksidom produktivnija od onih koje ga imaju vrlo malo, te da manje podliježu eroziji: "Ključ sekvestracije ugljičnog dioksida u tlo jest u tome da se to može učiniti, da znamo kako to učiniti, i da je to situacija u kojoj svi dobivaju … i farmeri čija zemlja postaje proizvodnija … ustvari, od toga ima toliko koristi da jednostavno ima smisla to i učiniti."
U sklopu plana za smanjenje ili ublažavanje ispuštanja stakleničkih plinova, američki Kongres razmatra mogućnost da farmerima plaća kako bi koristili takve i druge metode.