Linkovi

Američki imigracijski suci koji odlučuju o dodjeljivanju političkog azila traumatizirani su svojim poslom


U Sjedinjene Drzave svake godine useli vise od milijun imigranata, ali tek vrlo mali broj njih trazi azil. Za trazenje, odnosno dobijanje azila potrebno je dokazati da postoji osnovani strah od progona te da tim pojedincima prijeti stalna opasnost u njihovim zemljama. Savezni sudac za imigracijska pitanja izravno od podnositelja zahtjeva prima iskaze o njihovim cesto stravicnim iskustvima. Jedno nedavno provedeno istrazivanje pokazuje da i sami suci postaju traumatizirani usmenim izjavama o necovjecnostima koje slusaju svakog dana. Neki izrazavaju zabrinutost da bi to moglo utjecati na njihovo donosenje odluka.

U studiji, suci su anonimno odgovarali na pitanja. Jedan je napisao: Ono sto moram slusati to su neke od najgorih stvari koje se mogu dogoditi ljudskim bicima. Cuo sam jedan iskaz o mucenju kakav nikad vise ne bih htio cuti, kamo srece da ga nikad nisam ni cuo.

Trauma se prenosi i na same suce - kaze dr. Stuart Lustig, voditelj ankete, i dodaje: "Potpuno je jasno da mnogi placaju psiholoski danak, slusajuci, dan za danom, takve price."

Lustig je profesor psihijatrije na University of California, u San Franciscu. Kaze da neki suci pokazuju niz raznih simptoma posttraumatskog stresnog poremecaja, poput nocnih mora, flash-back prizora, anksioznosti, napada panike. Poremecaj je obicno rezultat izravno dozivljene traume, ali Lustig stanje kod nekih sudaca opisuje rijecima "sekundarni posttraumatski stresni poremecaj."

"Suci poprimaju neke simptome jer imaju psiholoskih problema u obliku misli koje ih progone, kojih se ne mogu rijesiti, koje se cak pretvaraju u nocne more. To uvelike otezava posao donosenja stvarnih, razumnih odluka i sudaca kad sjede i razgovaraju s onima koji traze azil i potkrepljuju svoj zahtjev sa, za suca, novim pricama o grozotama i zvjerstvima."

"Svako sucutno bice postaje emocionalno angazirano, suci nisu nikakva iznimka" - kaže Dana Leigh Marks predsjednica je Nacionalne udruge imigracijskih sudaca. I sama je sutkinja koja radi na slucajevima azila. Smatra da broj slucajeva koji ona i njene kolege moraju saslusati i ispitati – dnevno tri do cetiri – te okolnosti pod kojima rade, cine te slucajeve jos tezima: "To je kao da rijesavamo slucajeve smrtne kazne u miljeu suda za prometne prekrsaje. Prosudi li sudac pogresno, to moze imati po zivot opasne posljedice za pojedinca."

Miriam Bravo, iz Gvatemale, trazi azil u Sjedinjenim Drzavama. Ne zeli novinaru Glasa Amerike pricati o onome sto joj se dogadjalo u njenoj zemlji. "Kako biste mogli i zamisliti kako sam ja tamo zivjela", kaze ona, kroz suze. Za neke stvari koje su joj se dogadjale, dodaje, ne postoji ni ime.

Sucu je, medjutim, ispricala cijelu pricu. On je odlucio odbiti njenu molbu za azil. Ona se pita da to nije mozda zbog toga sto je bio preopterecen slucajevima. Bila je, kako sama kaze, cetvrta ili peta po redu tog dana. Sudac je moguce bio preumoran kad je, sa svojim slucajem, jos i ona usla. Miriam Bravo misli da sudac nju vise nije ni slusao. Da jest, inzistira ona, odobrio bi joj azil.

Stres koji su suci naveli u studiji, kaze Stuart Lustig, moze biti razlogom njihovog "iskljucivanja," njihovog ne-slusanja: "Pitam se da li je i koliko moguce da se nasi sucu povuku, da se iskljuce od slusanja tih vrlo teskih iskaza."

S druge strane, pita se on, je li moguce da se dogodi upravo suprotno – da traumatizirani suci postanu tako osjetljivi da je vjerojatnije da azil odobre. Mozda se suvise poistovjecuju s osobom ispred sebe. I jedno i drugo je moguce, kaze Lustig. Postaju li tako iznureni da njihov obrambeni mehanizam refleksno iskljucuje sve sto zvuci traumatsko i onda uskracuju azil. Ili to na njih djeluje tako da ga jednostavno odobravaju jer je tako lakse nego nositi se sa svim slozenostima konkretnog slucaja. Vazno pitanje, istice Lustig, na koje jos nema odgovora.

Dana Marks, ko-autor studije, kaze da je do sada presudila u vise od 16,000 slucajeva trazenja azila: "Sudac istovremeno mora biti i kategorican i neutralan. Prilicno je tesko balansirati, a odgovornost je ogromna."

Dana Marks priznaje da je ne bi iznenadilo ukoliko se pokaze da opetovano slusanje traumaticnih iskaza nepovoljno djeluje na odluke koje suci donose. Za sada, kaze, nije sigurna. Pitanja su to kojima se mora pozabaviti neka buduca studija.

XS
SM
MD
LG