Prema jednom novom izvješću Ujedinjenih naroda, zaustavljanje rasta svjetske populacije moglo bi pomoći u smanjenju emisije opasnih stakleničkih plinova. Ovogodišnje izvješće o stanju populacije u svijetu navodi da je učinkoviti način za postizanje oba cilja obrazovanje žena o njihovim reprodukcijskim pravima. No, iako su žene jedna od najosjetljivijih grupa kad se radi o posljedicama klimatskih promjena, u debati o globalnom zatopljavanju one su zanemarene.
Vodeći autor izvješća Ujedinjenih naroda, Robert Engelman, kaže da je ovo prvi put da je svjetska agencija povezala klimatske promjene s ljudskom populacijom i statusom žena. On tvrdi da žene koje gospodare svojim životom mogu promijeniti klimu na bolje. Činjenica da one upravljaju domaćinstvima, pojašnjava Engelman, može onim siromašnijima koje žive u područjima podložnim poplavama i olujama, otežati nabavu hrane, vode ili energije za njihove obitelji. Robert Engelman dodaje da je dodatni i nepravedan teret kojeg nose zbog klimatskih promjena, uglavnom zanemaren:
"Ako pogledate sadržaj Konvencije UN-a o klimatskim promjenama i pročitate Kyoto Protokol, u njima nećete naići na riječ ‘spol.’ Kao ni na riječ ‘žena,’ niti ‘populacija.’"
Organizacije koje se bave ženskim pitanjima, međutim, kao i autori UN-ovog izvješća koji će sljedeći mjesec sudjelovati na summitu Ujedinjenih naroda u Kopenhagenu, zapazili su taj nedostatak. Engelman kaže da će nagodba postignuta na ovom summitu, ma kakva ona bila, morati uzeti u obzir posebni utjecaj klimatskih promjena na žene. To je, kaže on, stvar jednakosti i ljudskih prava. On kaže i da bi žene mogle imati velikog utjecaja u ublažavanju klimatskih promjena:
"Žene, na primjer, proizvode većinu hrane u Africi. Njihovi vlastiti napori za poboljšanje kvalitete obradivog zemljišta i uzgoj najotpornijih žitarica može doslovce isisati ugljik iz zraka i usaditi ga u zemlju i korijene biljaka. Drugi su primjer zemlje u kojima su organizacije za ženska pitanja aktivne – otkrili smo da u njima postoji puno manji postotak deforestacije."
Međutim, kaže Engelman, u svojim zalaganjima za očuvanje okoliša, žene su često sučeljene s velikim preprekama:
"Često su im uskraćene mnoge mogućnosti, jer im je društveni položaj u mnogim zemljama inferiorniji od muškaraca. U slučajevima humanitarne pomoći ili proširenja poljoprivrednih aktivnosti u njihovim zajednicama, one su često nevidljive. Njihova mobilnost i opcije opetovano su im ograničene zbog tereta skrbi za mnogobrojnu obitelj – koja nije brojna iz njihove vlastite želje, već jednostavno zbog nepostojanja pristupa reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi i programima planiranja obitelji."
200 milijuna žena širom svijeta nema pristup uslugama za planiranje obitelji, kaže Engelman, inače i zamjenik direktora za programe Instituta Worldwatch u Washingtonu, za globalna ekološka istraživanja. Desetljeća istraživanja posvećenih planiranju obitelji pokazuju, kaže on, da djevojke upućene u ovu tematiku, kojima su dostupne usluge za planiranje obitelji, kasnije u pravilu imaju manje obitelji. Robert Engelman naglašava da to nije rezultat nikakve prisile, već vlastita želja tih žena. On dodaje da planiranje obitelji nije brzo i jednostavno rješenje za zaustavljanje klimatskih promjena, no vjeruje da je ono korak u pravom smjeru:
"Zašto bismo propustili ovaj potencijal od gotovo tri i pol milijardi žena i djevojaka koje bi mogle usporiti klimatske promjene i izgraditi društvenu otpornost na posljedice tih promjena?"
Robert Engelman ističe da će glavna poruka izvješća Ujedinjenih naroda o populaciji za vladine čelnike, političare, zakonodavce i pregovarače o klimi koji će se susresti u Kopenhagenu biti: žene – njihovi životi, njihov status i njihov razvoj – igraju, i sada i u budućnosti, važnu ulogu u klimatskim promjenama.