St. Joseph je malo mjesto u saveznoj državi Missouri, baš nekako usred Amerike, ali odigralo je važnu ulogu u povijesti američkog Zapada – iz njega je počela jedna legendarna poštanska služba. St. Joseph se priprema za veliko slavlje iduće godine – 150 godina od Pony Expressa.
Meriweather Lewis i William Clark logorovali su u St. Louisu 1806. godine, vracajuci se sa svoje ekspedicije do obale Pacifika. Trgovci St. Josepha lijepo su se obogatili opremajuci na tisuce onih koji su odatle kretali na nalazista zlata u Kaliforniji i Koloradu. Slavni odmetnik Jesse James u St. Josephu je ubijen 1882. godine. Ali jahaci Pony Expressa – svi manjeg rasta i tezine do 57 kilograma – koji su na konjima galopirali dan i noc, prevaljujuci 2 700 km do Sacramenta, u Kaliforniji, postat ce junaci western-romana, filmova i Buffalo Bill’s Wild West showova prikazivanih u evropskim i drugim zemljama.
Povjesnicarka Jacqueline Lewin radi za cetiri muzeja St. Josepha: "St. Joseph je bio odabrana kao istocna postaja Pony Expressa jer bio je tada najudaljenija zapadna tocka do koje je postojala telegrafska veza, najzapadnija tocka, takodjer, do koje je isla zeljeznica, a vodila je iz njega prema Kaliforniji vec i dobro utabana staza koju su naseljenici Zapada koristili ranijih godina."
Godina je bila 1860., i samouvjereni St. Joseph je smatrao da ce mu, kao gradu, s punim pravom pripasti titula “Kralja prerija.” Kansas City mu je, medjutim, oteo taj naslov jer mnogi zitelji St. Josepha stigli su s Juga i stat ce na stranu porazene vojske Juga u americkom Gradjanskom ratu koji ce buknuti godinu dana kasnije, 1861. godine.
Te ce godine biti ukinuta i pustolovna i uzbudljiva sluzba Pony Express. Pustolovna i uzbudljiva?
"Jednog je jahaca uhvatio tornado. Jedan se nasao pred stampedom bizona. Opasno je bilo biti jahac Pony Expressa. Jos opasnije je bilo za onoga koji je cuvao postaje s konjima, jer jahaci su stalno morali dalje, a ovi su, pak, narocito na podrucju Utah i Nevade, stalno morali biti spremni na indijanske napade," kaže Lewis.
U muzeju Pony Expressa u St. Josephu, u zgradi koja je tada bila konjusnica, direktorica Cindy Daffron opisuje susret jednog Boba Haslama, dvadeset mu je bilo godina, s Indijancima. Pony Bob, kako su ga zvali, vec je dobio jednu strijelicu u ruku, zabodenu sve do kosti.
"Jedna mi je puska jos ostala, moram se probiti, govorio je sam sebi. Njegov konj bio je i brzi od indijanskih jer konji Pony Expressa bili su bolje hranjeni. Pony Bob je znao da ima prednosti, ali kad se okrenuo vidio je da na njega idu tri Indijanca. Ispalio je iz nje sve metke, srusio svu trojicu, ali u istom trenutku dobio jos jednu strijelicu ravno u celjust. Izbila mu je dio celjusti i pet zubi. Ali nastavio je jahati iducih 611 kilometara, 36 sati. Svi su jahaci Pony Expressa bili odvazni i hrabri, ali to sto je Pony Bob napravio bio je najveci podvig," kaže Daffron.
Tijekom 18 mjeseci, koliko je Pony Express sluzba trajala, poginula su, racuna se, samo dva jahaca iako potpunih podataka nema, narocito ne s pustih prerijskih, planinskih i pustinjskih podrucja. Jahaci su konje mijenjali svakih 16 kilometara. Nakon devet, deset sati u sedlu predavali postu u mochillama, posebnim torbama, drugima i spavali u postajama, brvnarama nekad tako prasnjavim i prljavim da su radije spavali na slami, medju konjima.
Pony Express je bio ideja Williama Russella i Williama Bradforda Waddella. "Ono sto zapanjuje to je cinjenica da su ta dvojica, vlasnici Pony Expressa, cijelu ideju sproveli u djelo tijekom samo tri mjeseca, sijecnja, veljace i ozujka 1860. godine," kaže Gary Chilcote, direktor muzeja Patee, u St. Josephu.
Zgrada muzeja je u ono vrijeme sluzila kao hotel i bila sjediste Pony Expressa. "Uposlili su nekoliko stotina ljudi, kupili vise stotina konja, uspostavili postaje duz puta i sve to obavili za samo tri mjeseca. U sijecnju su najavili da ce sluzba biti otvorena u travnju i bila je – pocela je treceg travnja. A kad su poceli, nisu imali niti jendog konja, nisu imali ni novca, no to je vec jedna druga prica," kaže Chilcote.
Za manje od dvije godine, medjutim, sluzba je bila ukinuta. Telegrafske su linije dosle do Kalifornije i poruke s istoka zemlje putovale su na zapad u sekundama, umjesto danima, nije vise bilo potrebe za Pony Express jahacima.
Bit ce ih iduce godine, kaze Beth Carmichael, koordinatorica proslave 150. obljetnice. Bit ce njih pet stotina i ponovit ce cijelu rutu preko kontinenta, ali od Sacramenta do St. Josepha.
"Jahat ce devet, deset dana, non-stop. Neki od njih potomci su onih prvih Pony Express jahaca. I nosit ce sa sobom postu, u mochillama," kaže Carmichael.
Prosle godine, casopis True West imenovao je St. Joseph najboljim western-gradom, casopis American Cowboy jednim od 20 najboljih mjesta za zivot na americkom Zapadu. Njegov pravi duh i western-atmosfera doci ce do izrazaja iduce godine, kad bude slavio 150 godina Pony Expressa, legendarne sluzbe iako kratkog vijeka.