Već gotovo pet desetljeća Maria Muldaur privlači pozornost na ono najbolje u američkoj roots glazbi. Tako i upravo izdanim albumom “Garden of Joy,” s pjesmama iz klasičnog “jug band” razdoblja, s početka tridesetih godina prošlog stoljeća.
Folk-blues-country pjevačica Maria Muldaur, pravim imenom Maria Grazia Rosa Domenica D’Amato, rođena je 1943. godine, u Greenwich Villageu, u New Yorku. Prvi koji su na nju utjecali, još kad je dijete bila, bili su country/western glazbenici Hank Williams, Kitty Wells, Hank Snow, Ernest Tubb, potom Little Richard, Fats Domino, Ruth Brown i drugi rani ritam-i-blues umjetnici.
Karijeru je počela još ranih 60-ih godina, prvo sa Even Dozen Jug Band, potom bostonskim Jim Kweskin & His Jug Band, s kojim je snimila pet albuma. Za jednog od članova, Geoffa Muldaura, kratko je vrijeme bila i udata. Maria je šezdesetih godina bila dio legendarne Greenwich Village folk-scene, tadašnjeg artističkog središta svijeta, zajedno s Bobom Dylanom i nizom drugih pjevača, skladatelja, pjesnika i pisaca, boema i političkih i društvenih aktivista. Njena sjećanja na to razdoblje, posebice Dylana, mogli ste vidjeti u dokumentarnom filmu “No Direction Home,” Martina Scorcesea.
Kasnije, Maria će se okrenuti ruralnim tradicijima Juga, učiti od Mississippi John Hurta, Sona Housea, Doca Watsona... i sa solo-karijerom krenuti 1973., izdavanjem albuma potpisanog vlastitim imenom; otada, izdala je 28 solo-albuma, zadnji prošle godine, pod naslovom “Yes We Can.” Za album “Sweet Lovin’ Ol’ Soul” bila je, 2005., nominirana i za prestižnu blues nagradu W.C. Handy i za Grammyja, u kategoriji najboljeg tradicionalnog blues-albuma. Bio je to njen hommage veterankama bluesa poput Memphis Minnie, Lucille Bogan, Bessie Smith. Za Grammyja, u istoj kategoriji, Maria je bila nominirana i za album iz 2001. godine – “Richland Woman Blues.”
Taj Mahal je, kao vokalist, bio jedan od gostiju na oba ta albuma. Taj Mahal je zajedno s Marijom Muldaur i na njenom najnovijem – “Garden of Joy.” Također, njeni bivši kompanjoni iz legendarnog Even Dozen Jug Band: John Sebastian (koji će kasnije osnovati The Lovin’ Spoonful), na gitari, bendžu, usnoj harmonici; te pionir newgrassa David “Dawg” Grisman, na mandolini, mandoli i “retro bendžu.” Uz Mahala, na bendžu i gitari, još i cijeli niz drugih sjajnih instrumentalista, članova mladog, novog jug-banda iz Port Townsenda, u državi Washington, na konvencionalnim i tradicionalnim glazbalima.
Na glasu kao interpretatorica gotovo svakog oblika američke roots glazbe – bluesa, ranog jazza, gospela, folka, countryja, western swinga, bluegrassa, rocka, ritam-i-bluesa, ukratko Americane, i to još davno prije nego što je žanr dobio to ime – Maria se, svojim tridesetim albumom “Garden of Joy,” Vrt veselja, vraća svojim prvotnim korijenima – “jug band music.” Kako “jug band music,” spoj Memphis bluesa, ragtimea i jazza, stil koji se razvio među američkim crncima 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, odavno nosi i naziv “najveselija američka glazba,” Marijin album i nosi podnaslov “Good Time Music for Hard Times,” Vesela glazba za teška vremena... A pod “konvencionalnim i tradicionalnim glazbalima,” podrazumijevaju se i neki folklorni instrumenti, tipični za “jug band music” – vrč, naravno, kao basovsko glazbalo, washboard, kazoo...
“Garden of Joy” je isto toliko povratak Marije Muldaur njenim “jug band” korijenima koliko i njen odgovor na neke od tekućih ekonomskih i društvenih problema. Tradicionalna, zloslutnog naslova, “Bank Failure Blues,” blues o propasti banaka, iz onog razdoblja teške ekonomske krize 30-ih godina, vrlo je prikladna i za ova naša vremena. Kao i ona, još zloslutnijeg, koja odmah potom slijedi – “The Panic is On.”
Sve druge – od ragtimea “I Ain’t Gonna Marry,” grube i bučne “Shout You Cats,” meke i bez trpkosti “Life’s Too Short,” lascivne “He Calls That Religion,” do dviju novih iz pera Dana Hicksa, “The Diplomat,” puna njegovog zajedljivog humora na temu suvremenog života, te “Let It Simmer,” Hicksov ležeran recept za nošenje sa životnim problemima - iako i one, poput mračne, deprimantne naricaljke “Bank Failure Blues,” govore o nevoljama svakodnevnog života, živahne su i vesele, “otkačene,” pune humora, jer i nastale su za jednog teškog razdoblja da bi podigle moral ljudima, a to je ono što i nama danas treba, zrake sunca u mračnim i teškim vremenima.
Kako kaže ona stara: “Što se više mijenju, stvari sve više iste ostaju.”
Album nosi citat Petera Allena: Ne odbacuj Prošlost, može ti dobro doći za kišnoga dana, Snovi se mogu ponovno obistiniti, Kad Sve Staro je Novo Iznova.
Album “Garden of Joy,” jedne od najboljih interpretatora američke roots glazbe, uglavnom je sve staro, ali novo iznova, jedno prekrasno putovanje u neka prošla vremena, vraćanje Marije Muldaur u njene “jug band” dane, njen povratak vlastitim korijenima.