U Washingtonu su održani prosvjedi aktivnih i bivših pripadnika američke vojske i njihovih istomišljenika, u nastojanju da se ukine zakon koji zabranjuje vojnu službu onima koji se otvoreno deklariraju kao homoseksualci. Aktivisti na ovom skupu taj su zakon javno optužili kao nehuman, zastario, te usmjeren i protiv vojske i protiv nacionalnih interesa. S druge strane, pobornici ove zabrane kažu da je ona neophodna za moral heteroseksualaca u vojsci.
U smislu pravne težine, zakon koji homoseksualcima zabranjuje službu u američkoj vojsci seže dublje nego vladina politika poznata kao “Don’t Ask, Don’t Tell”. Takvu politiku, kojom se prešućuje homoseksualnost aktivnih vojnika, 1993. godine odobrio je predsjednik Bill Clinton. Becky Kanis, koja je diplomirala na vojnoj akademiji Westpoint, lezbijka je. Ona je bila na čelu dvaju divizija specijalnih snaga prije nego što je odlučila napustiti vojsku kako bi izbjegla živjeti ono što je nazvala ‘dvostrukim životom:’
"Svakodnevno bih bila ispitivana, ne o mojoj seksualnosti kao takvoj, već o tome tko sam kao osoba – pitanja poput tko mi je važan u životu, gdje ću ići za vikend ili zbog čega se ne mogu pridružiti društvu u tjednim večernjim izlascima. Vrlo često nisam mogla u potpunosti sudjelovati u svojoj jedinici i biti dio dinamike naše grupe jer bih uvijek osjećala da nisam mogla otvoreno otkriti jedan dio sebe. Mislim da je taj dio života u vojsci štetan po moral vojnih pripadnika, a to se događa često s vojnicima i vojnikinjama koji su homoseksualci."
No, uz tu je proturječnost poručnik Dan Choi, također s diplomom Westpointa i također homoseksualac, bio voljan ostati u vojsci – sve dok se nije vratio iz službe arapskog prevoditelja u Iraku i prvi put se zaljubio. Bilo mu je 27 godina. Tada se više nije želio pretvarati i javno je priznao da je homoseksualac:
"Kad sam to rekao svojim prijateljima, pitali su me zašto sam tako dugo čekao, rekavši da me oni ne bi izdali. Rekli su mi da su htjeli biti u društvu osobe koja je meni važna, da su htjeli izlaziti s nama zajedno i da nisu nalazili ništa čudno u tome što ja imam dečka. Mogao sam im reći ranije. No, zbog propisa o prešućivanju, osjećao sam se – i pshiološki i duhovno - kao u klopci!"
Dan Choi morao je zbog toga napustiti vojnu službu. Njegov otpusni status ostaje nerazrješen. Međutim, Elaine Donnelly iz Centra za vojnu spremnost, neprofitne organizacije koja se protivi vojnoj službi homoseksualaca, kaže da je Dan Choi bio u stupici samo zahvaljujući samom sebi. Ona kaže da ga nitko nije silio da postane vojnik, i da on ne smije očekivati da će se vojska zbog njega promijeniti:
"Vojska nije samo poslodavac koji ne diskriminira pri upošljavanju. Ona postoji kako bi branila zemlju. Njen cilj nije da provodi društvene eksperimente niti da promijeni stavove o seksualnosti. Svaki takav njen pokušaj značio bi pokušaj integriranja homoseksualaca u vojnu službu."
Sve to nije upitno, kaže Dan Choi. On misli da su vojnici mlađe generacije puno tolerantniji prema homoseksualcima i ostalim alternativnim načinima života nego što su to bili njihovi prethodnici, dodavši da se oni usredotočuju na sposobnosti njihovih kolega, a ne na njihov spol, rasu, vjeroispovijest ili seksualnu orijentaciju. On kaže da se tu radi o gubitku jednog sposobnog vojnika. Ne samo njega kao lingvista, kaže, već i ostalih vojnika - stručnjaka na području medicine ili prava, kao i pješadijaca ili pilota. To je, kaže Dan Choi, protiv načela kojim su ih podučavali – da je svatko u ovom pozivu važan, te da gubitak jedne osobe znači smanjenu učinkovitost čitavog tima.
No, Elaine Donnelly iz Centra za vojnu spremnost na to dodaje da će do znatnog gubitka vojnog osoblja doći i ako se ukine zakon o zabrani homoseksualaca u vojsci. To potkrepljuje rezultatima jedne ankete među dvije tisuće vojnika i vojnikinja u kojoj je 10 posto njih reklo da će napustiti vojsku, a 14 posto da će razmotriti tu odluku ako se dozvoli homoseksualcima u vojsci da budu otvoreni o svojoj seksualnoj orijentaciji:
"Kad izgubite tisuće kvalitetnih vojnika časnika i zanimanja koje je teško zamijeniti, poput specijalnih postrojbi, pješadijskih bojni, i podmorničara, napravit ćete veliku štetu."
Ova se polemika nastavlja. Predsjednik Barack Obama opetovano je rekao da politika prešućivanja seksualne orijentacije ne funkcionira, no njegova administracija po tom pitanju još nije najavila promjenu dosadašnje politike. Za sada, budući status homoseksualaca u vojsci ostaje nerješen, dok su ostali životni problemi – brak, beneficije slobodne bračne zajednice, nezaposlenost, i ostali – nastavljaju raspirivati složenu javnu debatu.