U godišnjem izvješću Europske komisije o napretku Turske u procesu stjecanja članstva u Europskoj uniji kaže se da je Ankara poboljšala način na koji se nosi s pitanjima ljudskih prava i Kurdskom manjinom. No, kaže se, mnogo posla još treba napraviti prije nego što bi mogla postati članicom unije. Izvješće je u Turskoj dočekano s vrlo malo entuzijazma kako rastu sumnje da će joj ikad uspjeti da postane članica.
U izvješću Europske komisije o napretku Turske ističe se napredak Ankare po pitanju ljudskih prava, ali se također naglašava da Turska mora ubrzati reforme kako bi ojačala svoje šanse za pristup uniji. Europska unija i Turska počele su pristupne pregovore 2005. ali je od tada zabilježen vrlo slab napredak, dok, istodobno, Francuska i Njemačka izražavaju protivljenje članstvu Turske.
Nalaze izvješća pozdravio je Ergemen Bagis, turski ministar za europske integracije. On kaže da su demokratske inicijative koje je poduzela turska vlada dočekane pohvalama, te da se također naglašava potreba poduzimanja konkretnih koraka. On ističe da su pozitivnim terminima opisani neki koraci koje Turska poduzima, poput trajnog dijaloga s nemuslimanskim zajednicama, kao i poboljšanje odnosa s Armenijom.
Međutim, profesor Cengiz Aktar, voditelj studija Europske unije na istambulskom Sveučilištu Bachesehir, kaže da su takva izvješća komisije postala čisto akademska stvar. "To je čisto šizofrena situacija. S jedne strane, Turska čini velike korake s otvaranjem prema Kurdima, s otvaranjem prema Armeniji, i mnogim drugim stvarima koje su u toku. Sve točno onako kako stoji u uvjetima za članstvo u Europskoj uniji, a pregovori su potpuno zastali. To su dan i noć. Europa je odsutna ... komisija je tamo, ali zemlje članice unije nisu. One ne podržavaju Tursku u njezinim naporima".
Jedno od spornih područja je pitanje Cipra, koji je članica unije od 2004. Međutim, Cipar nema diplomatske odnose s Turskom koja je izvršila invaziju na sjevernu trećinu ovog otoka nakon kratkog vojnog puča koji su potakli Grci, 1974.
Profesor Aktar, sa Sveučilišta Bachesehir, kaže da brzi napredak Hrvatske samo još više povećava ogorčenje Turske. Premda izvješće ne daje nikakav datum za pristup Hrvatske, iz diplomatskih se krugova čuje da bi ona mogla postati 28. članica unije 2012., nakon ratifikacije njezinog pristupnog sporazuma. "Hrvatska, koja je počela s pregovorima isti dan kada i Turska, vjerojatno će biti spremna za članstvo do kraja 2010. Turskoj, pak, ovim tempom, treba više od deset godina. Unija polako ali sigurno gubi Tursku".
Unutar unije postoje izvjesni napori da se pregovori u članstvu 'razvodne' , te da se suradnja Turske i unije preusmjeri u nešto manje od punog čanstva. Turska to doživljava kao odbijanje, pa se ni reforme ne odvijaju onako brzo kako bi mnogi željeli.