Maxine Greene, profesorica emerita na Teachers College of Columbia University, zasla je u svoje devedesete godine.Na pedagoškoj akademiji Sveucilista Columbia, predavala je filozofiju i obrazovanje od 1965. godine.I nastavlja i danas - raditi s pedagozima, svaki semestar, u prepunim ucionicama.Maxine Greene ne smatra to samo svojim poslom, vec i svojim pozivom:
"Vecina nastavnika nastoji sebe nametnuti drugima.Ja smatram da posao nastavnika znaci – pomoci drugima da pronadju sebe i spoznaju sto je to u sto vjeruju. I - prema cemu izrazavaju nepovjerenje ili podvrgavaju sumnji.Ja vjerujem u pitanja koja nemaju odgovora, ona doista teska pitanja."
Maxine je kao pedagog stekla svjetsku reputaciju. Autor je niza knjiga i clanaka.Ali, nema u njoj nikakve pretencioznosti; smatra se i danas ucenicom- vjecno radoznala, vjecno zeljna novih znanja:
"Vecina ljudi zivi u svojim malim, skucenim prostorima, nikad ne gledaju dalje, nikad ne vide sto je jos moguce.Zivot ne treba zivjeti u kontekstu sigurnoga, vec u kontekstu mogucega.Druga stvar koja je meni izuzetno vazna je – masta. Jer masta dopusta da vidimo ono sto bi trebalo biti ili bi moglo biti.Trudim se dobar dio svog poucavanja temeljiti upravo na toj ideji."
Maxine Greene je vrlo dobro poznata u akademskim krugovima, po zastupanju ideje egzistencijalizma i drugih utjecajnih suvremenih filozofija.No, dobro je poznata i u njujorskim skolama gdje je inspirirala osnivanje 'Srednje škole za umjetnost, mastu i istrazivanje.'Također već dugo radi u Centru Lincoln gdje vodi umjetničke radionice za nastavnike newyorških škola. O njima kaze:
"Radionice vode sami umjetnici i to je najbolje.Primjerice, u radionici za ples... Nastavnici ne uce samo kako plesati, nego uce i o mediju pokreta kako bi ples onda prenijeli djeci.Volim promatrati umjetnike dok s njima rade, dok pokusavaju prenijeti onu zagonetnu stvar koju zovemo kreativnost."
Carole Saltz, direktorica izdavackog odjela koledza u kojemu je Maxine Greene radila, kaze da Maxine Greene naglasava vaznost empatije u obrazovanju i u zivotu:
"Kada netko uživa u umjetničkom djelu, bilo da je riječ o djetetu ili odrasloj osobi – onda se tu uči ne samo o umjetnosti, već i o sebi.A dok ucite, dok saznajete nesto o sebi, saznajete nešto i o drugima.I ne moze se onda vise gledati na nekoga kao na “drugoga”, kao na stranca, i odbaciti ga kao nesto nepoznato.Na taj nacin, pomoću umjetnosti, stvarate u ljudima sposobnost da svijet vide iz jedne druge perspektive."
Nastavnica Mary Bullock govori o utjecaju Maxine Green na nastavnike:
"Neki od mojih kolega, a svi smo nastavnici u javnim skolama, zasiceni su, umorni od posla.I onda dolazi Maxine koja kaze da moramo posteno odraditi svoj posao jer rijec je o moralnom, etičkom stavu.I odjednom, sve se mijenja.Svatko tko je ikada upoznao Maxine Greene reci ce vam 'ta je zena promijenila moj zivot.'"
Pa, ipak, Maxine Greene moze biti i enigma, cak i samoj sebi:
"Napravili su jedan dokumentarac o meni.Na kraju filma, stojim pred svojom kucom i kazem: Ja sam ono sto jos nisam."
Američkim pedagozima kojima je Maxine Greene bila mentorica ona ostaje zivi dokaz “moci mogucega,” svega onoga sto mozemo biti, a jos nismo.