Ova je godina četrdeseta od prvog slijetanja ljudi na Mjesec; vrijeme je za pogled na buduća svemirska istraživanja, kaže Buzz Aldrin, jedan od prve dvojice ljudi koji su stupili na površinu Mjeseca. Za Glas Amerike, Mike O'Sullivan je razgovarao s Aldrinom u Los Angelesu o dolazećim desetljećima u svemiru i o povećanoj suradnji koju se bivši astronaut nada vidjeti u svemirskoj utrci 21. stoljeća.
Bio je to trenutak koji je naelektrizirao čitav svijet, trenutak kad je lunarni modul Orao dotaknuo površinu Mora mira, 20. srpnja 1969. Neil Armstrong i Buzz Aldrin prvi su koračali Mjesecom. Slijedila su ih još desetorica astronauta. Aldrin kaže da je nadmetanje između dviju svjetskih supersila, Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, davalo poticaj misiji. No, kad je jednom cilj bio ostvaren, samo nadmetanje više nije bilo dovoljno da održi taj program. Šest se posada spustilo na Mjesec između 1969. i posljednjeg slijetanja lunarnog modula, 1972. NASA se okrenula drugim misijama, uključujući svemirski raketoplan i Međunarodnu svemirsku postaju, kooperativni projekt šesnaest zemalja, među kojima su Rusija, Japan i Kanada.
Aldrin kaže da Sjedinjene Države sada imaju predsjednika koji je obećao promjene, a jedna koju bi želio doživjeti ovaj bivši astronaut jest veća suradnja u svemiru: "Mi, Sjedinjene Države, mogli bismo pomoći međunarodnim partnerima koje bismo uveli u projekt svemirske postaje - Kinu, Indiju, Južnu Koreju, Brazil - da bi postupno počelo gledati na povratak na Mjesec kao na međunarodni projekt gdje bi američko iskustvo moglo pomoći drugim zemljama da isto tako slete na Mjesec. Mi bismo im pomogli, ali ne bismo trošili vlastite resurse i velike rakete i svemirske letjelice da sami tamo idemo. To smo već učinili."
Godine 2003. predsjednik George Bush je objavio plan povratka ljudi na Mjesec do 2020., te korištenje Mjeseca kao baze za odlazak na Mars. NASA sada preispituje svoje opcije. Jedan savjetodavni panel Bijeloj je kući podnio izvješće u kojemu se kaže da projicirani program svemirskih istraživanja s ljudskim posadama zahtijeva velika dodatna sredstva. Aldrin vjeruje da svemirski program treba ostati fleksibilan, odgovarajući na nove prioritete i dostupne resurse. Ali, kaže on, Sjedinjene Države bi mogle ostati fokusirane na međuplanetarno putvanje, te ponovno ocijeniti svoje ciljeve za, recimo, deset godina.
"Mogli bismo ponovno potvrditi svoje usmjerenje ili bismo mogli reći: OK, razmislili smo o tome i sada želimo više pažnje obratiti asteroidima, izvući iz njih neke minerale ... ili, ako nađemo minerale na Mjesecu pomoću robotskih istraživanja do 2020. ili ako nam ponovno ponestane novca, možemo reći: OK, hajdemo izgraditi još jednu svemirsku postaju ili bavimo se samo robotikom," kaže Aldrin.
Svejedno, Buzz Aldrin se nada da će Sjedinjene Države dovesti ljude na Mars uskoro nakon 2030. On smatra da bi se trebala razmotriti baza na marsovom mjesecu Fobosu. Ovaj bivši astronaut vjeruje da se zemlje trebaju nadmetati u razvitku svemirske tehnologije, ali, potom, udružiti svoje resurse za velike misije. To je igra s vrlo visokim ulozima, kaže on, i zahtijeva vrstu čelništva kakvu su pokazali veliki istraživači i drugi čelnici u povijesti.
"Povijesna priroda čelnika koji se obveže na realistički put od oko 25 godina da stvorenja s jednog planeta, poput Zemlje, odvede do drugog i počne ga naseljavati ... to je, po mom mišljenju, povijesno veća zasluga od Julija Cezara, Aleksandra Velikog, Mageljana, Kolumba, Kennedyja ...," kaže Buzz Aldrin.
Svoju vlastitu životnu priču Buzz Aldrin je iznio u knjizi naslovljenoj Magnificent Desolation, Veličanstvena Pustoš. Napisao je i dječju knjigu Look to the Stars, s nakanom da mlade čitatelje inspirira vizijom budućnosti čovječanstva u svemiru.