Kad spominjete električne aute, ljudi obično provo pomisle na hibridna vozila poput Toyote Prius, a ne na trkaće bolide. Piste za takozvane hot –rod utrke duge su 400 metara, a postižu se brzine od 530 kilometara na sat. Na nekim od tih utrka natječu se i električna vozila i pobjeđuju ona na benzinski pogon. Colin Fogarty provozao se s nekim od tih pionira električnih trkaćih bolida u Portlandu u saveznoj državi Oregon.
Ferrari model Enzo košta milijun dolara i dostiže brzinu od 100 kilometara na sat za oko 3 i pol sekunde. Mali Ford Pinto Mikea Willmona iz 1978. godine isto je tako brz.
"Potpuno sam ga razmontirao, izvadio motor i cijeli prednji kraj, više nema rezervoara za benzin koji je znao eksplodirati, na njegovom mjestu, u cijelom bivšem prtljažniku i umjesto stražnjih sjedišta tu su sad električne baterije," kaže Mike Willmon.
John Wayland još je jedan od entuzijasta koji grade električne trkače bolide kućne izrade. On se nada da će njegov prerađeni Datsun iz 1972. promijeniti predodžbu koju ljudi imaju o električnim vozilima:
"Ja volim reći da je razvoj električnih automobila predugo bio u rukama krivih ljudi – ekologa. Ja isto brinem o okolišu, volim čisti zrak, ali ja se volim i zabavljati, tako sam zaključio da električne automobile treba napraviti zabavnim i uzbudljivim."
Na portladskom trkalištu svake se petka održavaju hot-rod utrke. Ovog petka pobjednik je vozilo tvrtke Tesla, vlasnik vozila je poduzetnik Paul Gulick koji ga je kupio od istoimene tvrtke za 100 tisuća dolara. John Wayland i Mike Wilmon nisu imali sreće sa svojim vozilima za što okrivljuju zastarjele olovne baterije koje koriste, umjesto novih litijskih za koje tvrde da su puno bolje. Tvrtka Tesla i drugi veći proizvođači novih električnih vozila koriste litijske baterije koje su puno pouzdanije i jače, no također su i puno skuplje, zbog čega ih za sada vidimo češće na trkalištima nego u prodajnim salonima.