Redatelj Steven Soderbergh posegnuo je za istinitim događajem – financijskim skandalom koji je potresao američki poljoprivredni konglomerat devedesetih godina prošlog stoljeća – kao pričom svog novog filma. Za Glas Amerike, Alan Silverman je pogledao film „The Informant“, 'Doušnik'.
Sredinom devedesetih, Mark Whitacre, jedan od direktora konglomerata ADM – Archer-Daniels-Midland – postao je doušnik, upozorivši FBI na navodne kaznene aktivnosti koje je poduzimala ova divovska agro-biznis korporacija.
Aminokiselina lizin – dobivena iz usjeva poput soje - naširoko se koristi u poljoprivredi za poticanje proizvodnje u stočarstvu. Kad bi se multinacionalne korporacije dogovorile o namještanju cijene ovog kemijskog spoja, to bi povećalo cijene hrane diljem svijeta … a bilo bi i protuzakonito. Istraga koja je bila pokrenuta na osnovi Whitacreove prijave otkrila je masovnu prijevaru, te, na koncu, dovela do toga da je ADM platio stotinu milijuna dolara globe, prije deset godina. Tada je to bila najveća globa protiv nekog trusta u povijesti Sjedinjenih Država. No, istodobno, kako se odvijala priča, iskrsla su i pitanja oko pouzdanosti 'insajderskog' izvora.
Whitacre je u jednom trenutku heroj, da bi se u slijedećem i sam našao na meti druge istrage, optužen za pronevjeru milijuna dolara od svog poslodavca. Ova često bizarna istinita priča iznijeta je u bestseller knjizi novinara lista New York Times Kurta Eschenwalda i tako je privukla pažnju Stevena Soderbergha.
Ovaj redatelj oskarovac već se jednom ranije pozabavio pričom o korporaciji koja 'čini loše' u svojoj drami iz 2000., Erin Brockovich, no, ovaj puta, kako kaže, našao se suočen s pričom o Marku Whitacreu koja je imala za njega neizbježan komični aspekt.
"Sve više postajem uvjeren da dobar film izrasta više iz lika nego iz priče. U knjizi je bilo toliko trenutaka kad bih se zaprepastio i morao duboko udahnuti i preustrojiti sve što sam dotad znao . To je sjajna situacija za film. To mi se najviše i sviedjelo: za razliku od većine filmove gdje vanjske sile djeluju na glavnog protagonistu, ovdje su te vanjske sile sve bile stvorene od strane protagonista. Dakle, situacija je bila fascinantna. On je istodobno i 'dobar' i 'loš'. I to je bio još jedan razlog zašto smo počeli ozbiljno razmišljati o komičnom elementu priče," kaže Soderbergh.
Ili, kako je to obrazložio scenarist Scott Burns: osoba koja konstitucionalno ne može reći istinu bude poslana od strane organizacije koja želi saznati istinu da istraži veliku korporaciju koja laže! Matt Damon – koji je za potrebe ove uloge nabacio više od 15 kilograma težine! – kaže da je proučio knjige i novinske izreske o tom skandalu, ali da se odlučio ne sastati s stvarnim Whitacreom prije snimanja filma.
Kad je jednom Steven odlučio naglasiti taj komični aspekt, za sve nas je postalo znatno manje važno da rigorozno proučimo stvarne ljude koje glumimo. Svi odgovori koji su nam trebali već su se nalazili u odličnom tekstu, kao da pripremate kazališnu predstavu.
Temeljna dilema, međutim, ostaje hoće li publika doživjeti Whitacrea kao altruističkog heroja ili kao zločinca koji je služio vlastitim interesima. Redatelj i producent Soderbergh kaže: zašto ne oboje?
"Kako postajem stariji, tako sve više uviđam da dvije suprotstavljene ideje mogu obje biti istinite. Osobno mislim da je bio junak; koliko znam, to je do danas najveći slučaj takve vrste koji se našao pred sudom u Sjedinjenim Državama. No, on je isti tako pronevjerio novac. Ja mu nisam želio suditi; ostavljam ljudima da sami imaju vlastite reakcije. Premda mislim da ga nije vrijedno osuđivati, ipak je očito da on ima vrlo kompliciran odnos prema istini," kaže Soderbergh.
U filmu „The Informant“ pojavljuje se i novozelandska glumica Melanie Lynskey, kao Whitacreova supruga, dok Scott Bacula i Joel McHale glume agente FBI koji pokušavaju otkriti istinu u sve čudnijim pričama Marka Whitacrea. Glazbu je skladao oskarovac Marvin Hamlisch.