Prema studiji Međunarodnog telekomunikacijskog saveza, gotovo dvije trećine ljudi u svijetu danas koriste mobilne telefone. No, koliko su sigurni ti telefoni? Znanstvenici još uvijek nisu sigurni, ali neki dokazi ukazuju da bi, ruku pod ruku s lagodnošću, moglo biti i nekih opasnosti.
Naziva ih se različito - celularni telefon, celularac, mobitel, bežični telefon - , a koristi ih, procjenjuje se, četiri milijarde ljudi u svijetu. Svaki od tih telefona sadrži majušni radio odašiljač za komunikaciju sa svojom ožičenom telefonskom mrežom. Znanstvenici već godinama pokušavaju ustanoviti jesu li ti radio odašiljači škodljivi po zdravlje.
U američkom Senatu, prije nekoliko dana, jedan je pododbor okupio nekoliko stručnjaka na saslušanje o postojećim dokazima i o eventualnoj potrebi daljnjih istraživanja tog pitanja. Ne tako davno, mobilni telefoni su bili skupa egzotika, ponegdje ih se čak smatralo magičnima, no danas, kako je istaknuo predsjedatelj pododbora Tom Harkin, uzimamo ih zdravo za gotovo, najnormalnijom stvari na svijetu. "Usudio bih se ovako odoka reći da svatko u ovoj prostoriji redovito koristi celularac, a većina nas niti ne pomisli da bi nam on na bilo koji način možda mogao škoditi," rekao je Harkin.
Mjerenje takve škodljivosti vrlo je teško. Jedan od problema je da su mobilni telefoni u širokoj uporabi relativno kratko vrijeme. Izraelska znanstvenica Siegal Sadetzki kaže da malignim tumorima, potaknutim uvjetima okoliša - kao što je zračenje -, ponekad treba i po desetak i više godina da se pokažu: "U slučaju raka mozga, to može potrajati i po 30, 40 godina. Recimo, atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju pale su 1945., ali prva izvješća o zloćudnim tumorima mozga među preživjelima objavljena su tek 1994. i kasnije, pedeset godina nakon bombi."
Premda mnoge studije nisu došle do jasnih zaključaka, neke novije počinju donositi dokaze da bi dugoročna uporaba mobilnih telefona mogla biti škodljiva. John Bucher, iz američkog Nacionalnog instituta za okoliš i zdravlje, kaže: "Od nedavno pojavljuju se naznake da postoji određeno povećanje broja slučajeva raka mozga kod ljudi koji su dugo godina koristili ovakve celularne komunikacijske naprave."
Bucherova ustanova financira veliko testiranje na laboratorijskim životinjama, dizajnirano s ciljem da kod štakora simulira izloženost kakvu iskuse ljudi kad koriste mobitele. No, rezultati studije bit će poznati tek oko 2013. godine.
U međuvremenu, Linda Erdreich, iz konzultantske firme Exponent, pregledala je postojeće znanstvene dokaze o potencijalnim opasnostima po zdravlje i otkrila da ne postoji niti jedna dokazana povezanost: "Sva izvješća relevantnih ustanova koja su se bavila ocjenom postojećih istraživanja došla su do istog zaključka: trenutni znanstveni dokazi ne pokazuju da bežični telefoni uzrokuju rak ili bilo kakve druge zdravstvene probleme."
Premda je već objavljen priličan broj studija, stručnjaci koje je na svjedočenje pozvao senatski pododbor vide potrebu za daljnjim istraživanjima. Među njima je i Dariusz Leszczynski iz finske Uprave za zračenje i nuklearnu sigurnost: "Potrebne su nam međunarodne, dobro dizajnirane studije na dobrovoljcima. Te bi studije trebale biti ciljane na dokazivanje ili isključivanje pitanja reagiraju li ljudski organizmi na zračenje iz mobilnih telefona. Usprkos godinama istraživanja, još uvijek nema odgovora na to osnovno pitanje."
A sve dok ga ne bude, korisnici mobitela koje brine moguća škodljivost njihovih telefona, mogu poduzeti neke mjere predostrožnosti koje preporučuju stručnjaci: koristite odvojenu slušalicu i mikrofon - koji dolaze sa svakim mobitelom! - i to bolje onu na žici nego bluetooth, ili, koristite ugrađene zvučnike mobitela.
Ili, radije šaljite tekst poruke nego da razgovarate.
A, definitivno, smanjite na što je moguće manje korištenje mobitela kod djece s obzirom da bi mladi mozgovi mogli biti daleko osjetljiviji na zračenje koje emitiraju ti telefoni.