Članstvo NATO saveza se s godinama širilo kako je savez primao bivše članice Varšavskog ugovora i bivše sovjetske republike. Naš analitičar Andre de Nesnera osvrće se na izglede Ukrajine i Gruzije da postanu članice ovog vojnog saveza.
Od propasti Sovjetskog Saveza 1991. godine, 12 zemalja iz istočne i središnje Europe postale su članice NATO saveza, gotovo udvostručujući broj članica s 15 na 28. Riječ je o Hrvatskoj, Albaniji, Bugarskoj, Češkoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Sloveniji i Slovačkoj.
Dvije bivše sovjetske republike Gruzija i Ukrajina izrazile su zanimanje za članstvom.Administracija predsjednika Busha snažno je podržavala njihovu kandidaturu. Međutim, na summitu saveza u Bukureštu zemlje članice odbacile su zahtjeve obiju zemalja da se započne s procesom pristupanja poznatom pod nazivom "Akcijski plan za članstvo". U završnom dokumentu summita čelnici NATO-a su jednostavno ustvrdili da će "te zemlje postati članice NATO-a", međutim, nije naveden nikakav vremenski okvir.
Mnogi stručnjaci kažu da su u biti dvije zemlje članice predvodile nastojanja da se odgodi ukrajinsko i gruzijsko članstvo. Jedan od tih analitičara je i David Marples sa Sveučilišta Alberte u Kanadi. "Postojalo je očigledno protivljenje Francuske i Njemačke da se Ukrajina i Gruzija po brzom postupku prime u članstvo. Te dvije zemlje su više usredotočene na zadržavanje dobrih odnosa s Rusijom" - kaže Marples.
Moskva je oduvijek bila snažan protivnik širenja NATO saveza prema istoku. James Sherr radi za istraživačku organizaciju Chatham House sa sjedištem u Londonu. On kaže da postoje dva razloga ruskom protivljenju, posebno kad je riječ o ukrajinskom članstvu u NATO-u: "Za Rusiju Ukrajina nije samo susjed. Za Rusiju Ukrajina je dio ruskog nacionalnog identiteta. Kijevska rus je podrijetlo i ruske i ukrajinske države – Rusi na to tako gledaju. Tako da se svaki pomak NATO-a prema Ukrajini, bar u emocionalnom smislu, promatra kao izravno nasrtanje na samu Rusiju. Drugo pitanje je što Rusi iza NATO-a vide Sjedinjene Države i njihovu moć – i dalje ostaju uvjereni kako je u američkom nacionalnom interesu, kao i u prošlosti, da oslabe Rusiju kao autentični neovisni protu-pol međunarodnog sustava."
Za nedavnog posjeta Ukrajini američki dopredsjednik Joe Biden ponovio je tezu o ukrajinskom pravu da pristupi NATO-u. Sličnu je izjavu dao i u Gruziji. A nijedna od njih nije bila po volji ruskih dužnosnika.
David Kramer bio je viši dužnosnik Državnog tajništva za europska i euroazijska pitanja u vrijeme administracije predsjednika Busha. On kaže da obje ove zemlje moraju nadvladati brojne prepreke prije negoli postanu članice NATO-a: "Pristupanje NATO-u znači ispunjavanje kriterija za pristupanje NATO-u – zemlje ne mogu jednostavno ispuniti formular za članstvo i sljedeći dan postati članice. Moraju poduzeti reforme – političke, ekonomske kao i sigurnosne. A primanje u članstvo je dug proces – to se ne događa odjednom. Na neki način Gruzija i Ukrajina učinile su u različitim područjima određeni napredak u tom smislu. Međutim, u drugim dijelovima reforme imaju još mnogo toga za učiniti."
Ronald Suny sa Sveučilišta Chicago vidi i druge razloge zašto je članstvo Gruzije i Ukrajine vrlo daleko: "Europa je vrlo oprezna glede toga. Sjedinjene Države to još uvijek podržavaju na riječima, ali nitko ne vrši pritisak. A bilo bi vrlo teško uvesti Gruziju i Ukrajinu u NATO. Te zemlje nisu politički stabilne. Konkretno, Gruzijci trebaju ozbiljne vojne reforme prije negoli budu zadovoljavali standarde NATO saveza. A vjerujem da većina Ukrajinaca, ili njih veliki postotak, nisu za članstvo, što otežava cijelu stvar. S druge strane, Gruzija nije jedinstvena zemlja, njene velike dijelove sada okupiraju Rusi, koji tvrde da su to neovisne države Abhazija i Južna Osetija – tako da bih rekao kako članstvo u NATO-u nije na dnevnom redu u bliskoj budućnosti."
Stručnjaci kažu da su rasprave o ovom pitanju skrenule s pristupanja po brzom postupku za Gruziju i Ukrajinu – konceptu Akcijskog plana za članstvo – prema "članstvu jednog dana" u zapadnom vojnom savezu. Ali kao što je nekoliko analitičara naglasilo, izraz "jednog dana" može biti jako puno vremena.