Radio Rookies je program koji gradskoj djeci pomaze u stjecanju znanja i vjestina potrebnih da bi se putem radija mogli predstaviti siroj americkoj publici i govoriti o svojim zivotima. Novinarka Marianne McCune program je osnovala iz jednog jednostavnog razloga:
"Volim drugima pruziti mogucnosti da pricu o sebi prenose drugima, da se znaju predstaviti ljudima oko sebe."
Marianne McCune se prisjeca trenutka koji je promijenio njen zivot. Bila je tinejdzerka u etnicki raznolikoj i bogatoj zajednici Berkeley, u Kaliforniji, gdje je 1970. godine i rodjena. Jedna lokalno dobro poznata osoba dala je kontroverznu izjavu o rasi koja je ucenike njezine srednje skole potaknula na pokretanje javnog foruma za diskusiju na temu rasnih pitanja.
"Bilo je dirljivo gledati kako se ljudi suceljavaju s teskim i osjetljivim temama, kako o njima javno, pred mikrofonom govore i pokusavaju ostvariti neki napredak u medjusobnom razumijevanju. Mislim da je ono sto me je najvise u svemu tome impresioniralo bila cinjenica da su ljudi vodili dijalog. Po meni, problem se tako i rijesava. Oduvijek me zanimaju nacini na koje ljudi mogu postici da stvari oko njih funkcioniraju."
Marianne McCune je za studij odabrala antropologiju i dokumentarni film. Potkraj 90-ih, medjutim, putevi su je odveli na drugu stranu – na Fakultet novinarstva Sveucilista Columbia, gdje je upoznala profesora Joea Richmana. Njegova radio-serija “Teen Diaries,” Tinejdzerski dnevnici, koja sada nosi naslov “Radio Diaries,” mladima je pruzila priliku da o sebi govore na jedan novi nacin - kroz intervjue i osobne iskaze.
Sveučište Columbia i njujorska radio postaja WNYC mladima iz Harlema pomogli su da nauče raditi s kamerama i radio opremom.
"Uzivam raditi s tinejdzerima. Tinejdzerske su godine vrijeme kad se istrazuju i otkrivaju životne istine," kaze Marianne McCune.
Program koji je do tada trajao sest tjedana prerastao je u projekt koji traje sest mjeseci i pod imenom WNYC Radio Rookies upravo ulazi u svoje drugo desetljece. Zapocinje tako sto tinejdzeri sastavljaju popis s deset tema ili pitanja o kojima žele govoriti. Bilo koja od tih ideja, kaze Marianne McCune, moze postati temeljem dokumentarnog programa na kojemu ce mladi raditi tijekom iducih sest mjeseci.
"Tinejdzeri svoj svijet smatraju vaznim, ali ne misle da druge to zanima. I zato kad im date priliku da kazu sto je to sto je njima vazno, oni se istog casa angaziraju i zivnu jer netko je pokazao stvarni interes za ono sto je njima bitno. Vrlo cesto iz tih razgovora, u zadnji trenutak, i rodi se nesto doista veliko i znacajno," kaze Mary McCune.
Ona potom navodi slucaj Keitha Harrisa. Napravio je popis tema, ali nije bio narocito zagrijan, nije pokazao strast ni za jednu od njih. Uz blagi poticaj i nagovor Marianne McCune i njenih kolega, Keith Harris je priznao da je tek nedavno naucio citati iako je sa srednjom skolom dosao vec na pola puta. Naime, kad god bi u razredu red trebao doci na njega, da nesto glasno procita ili odgovori na pitanje, Keith bi se jednostavno ispricao, rekao da mora na WC. I tako je svoj problem stalno izbjegavao i zataskavao. Marianne McCune je bila odusevljena njegovim pristankom da o svemu tome progovori, da tu svoju pricu iznese drugima.
Radio Rookies, medjutim, program je o novinarstvu, ne samo prenosenju prica ili komentara, istice Marianne McCune:
"Jednom kad se opredjele za temu, cak i kad je ona osobna, iz privatnog zivota ili odnosa s drugima, primjerice roditeljima, moraju razgovarati s tim osobama, moraju premostiti razlike ili probleme koji ih dijele i moraju znati kako privoljeti druge da ih saslusaju, da cuju njihovu stranu.... Ta su djeca jako odvazna. Javno govoriti o svojim zivotima, za to je potrebno biti hrabar. Kad bi svi to cinili sa svojim zivotima mislim da bi jedni za druge imali vise razumijevanja."
Marianne McCune se nada da ce se program Radio Rookies prosiriti na vise slicnih radionica u kojima bi sudjelovao jos veci broj tinejdzera. S ponosom istice da je radio postaja WNYC uvela i program za nastavnike srednjih skola da price tinejdzera koriste u svojim razredima, za poticanje dijaloga, bolje upoznavanje i otvorenije razgovore medju ucenicima.