Ted Sorensen bio je čovjek koji je pisao govore za predsjednika Johna Kennedyja, ali i njegov bliski suradnik. Tijekom gotovo pola stoljeća, koliko je prošlo otada, Sorensen je ostao u javnom životu, igrao važnu ulogu u progresivnoj politici i međunarodnom pravu.
Ted Sorensen je sebe uvijek opisivao kao ponosnog liberala.Ta njegova životna politička orijentacija vjerojatno je počela malo nakon njegova rođenja, osmog svibnja 1928. godine, u mjestu Lincoln, savezna država Nebraska.
Sorensen kaže da je svoje nazore naslijedio od majke, feministkinje i predane, uvjerene pacifistice, kao i od oca, također pacifista, svećenika Unitarističke crkve i neko vrijeme državnog odvjetnika Nebraske:
"Oboje su djecu odgajali s vjerom u mir, kako u Americi tako i izvan nje.Vodili smo, kod kuće, raspre, ali uvijek riječima, nikad oružjem."
Za razliku od njegovog budućeg prijatelja i šefa, Johna Kennedyja, koji je, u Drugom svjetskom ratu, služio u američkoj mornarici i bio odlikovani heroj, Sorensen je, kad je sâm bio pozvan u vojsku malo po završetku rata, izjavio da zbog svojih pacifističkih uvjerenja odbija služiti vojsku ili nositi oružje, ali da će s ponosom služiti američkim oružanim snagama u svojstvu vočaca bolničkih kola ili raditi u kuhinji ili obavljati bilo koji drugi potreban i koristan, ali nenasilni posao.
"Nisam vjerovao u ubijanje ljudi, nisam želio da me se za to koristi.Naravno, to nije bio dobar stav za nekoga tko je kasnije želio postati političarem pa čak ni odvjetnikom," kaže Ted Sorensen.
Sorensen je bio oslobođen vojne službe.Godine 1949. diplomirao je na Sveučilištu Nebraske, kao najbolji student svoje godine. Godine 1951., u nadi da će dobiti posao u državnoj službi, krenuo je u Washington.Ubrzo je i postao zakonodavnim savjetnikom tek izabranog senatora iz države Massachusetts, Johna Kennedyja.Njih su se dvojica odmah sprijateljila i kad je Kennedy počeo svoju predsjedničku kampanju, u siječnju 1960. godine, Sorensen je bio s njim, kao pisac govora, politički strateg i kao predsjednikova osoba od povjerenja.Zajedno su prošli kroz svih 50 saveznih država.
"Naravno, osoba koja pero drži u rukama, koja piše govore, ima i mogućnost unošenja odnosno prenošenja vlastitih ideja," kaže Sorensen.
Kennedy je bio slobodan mijenjati ideje i fraze u govorima koje je za njega pripremao Sorensen i to je katkada i činio, ali Sorensen vjeruje da je tijekom vremena i druženja uspio uvjeriti Kennedyja da se prikloni nekim njegovim gledištima:
"On je potekao iz konzervativne kuće njegova oca, ja iz progresivne kuće mojega i stoga sam imao prilike na neki način obrazovati Kennedyja u progresivnoj filozofiji i njenim vrijednostima.Kennedy je u svojoj kampanji naglasak stavljao na diplomaciju, na Mirovni korpus, na razoružanje i kontrolu oružja, na pronalaženje drugih načina, ne samo onog uz uporabu nuklearnog oružja, za rješavanje nesporazuma s Rusima."
Kad su riječi bile Kennedyjeve, a kad Sorensenove, to ostaje nejasno.Kennedy je jednom za Sorensena rekao da je on njegova 'intelektualna krvna banka.'Kad Sorensena pitaju tko je napisao one slavne riječi u Kennedyjevom inauguralnom govoru, 'Ne pitajte što zemlja može za vas učiniti, pitajte što vi možete za nju napraviti,' Sorensen samo odgovara 'Ne pitajte.'"
Kennedy je predsjedništvo preuzeo na vrhuncu Hladnoga rata između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza i utrka u nuklearnom naoružanju između supersila bila je, u biti, nekontrolirana.U tom kontekstu, Sorensen je i pomogao Kennedyju napisati onaj slavni govor održan 10. lipnja 1963. godine, na American Universityju u Washingtonu:
"Najljepši je dio bio onaj u kojemu je predsjednik rekao 'da, Sovjetski Savez ima drugi cilj, ima, naravno, i drugi sistem.Ali mi možemo svijet učiniti sigurnijim mjestom za raznolikost mišljenja:'"
Jer u konačnici, sve nas u osnovi vezuje jedna zajednička spona - svi mi živimo na ovom malom planetu.Udišemo isti zrak.Svi brinemo za budućnost naše djece.I svi smo mi smrtnici. (Citat iz Kennedyjevog govora, op.ed.)
Dana 22. studenog 1963., predsjednik Kennedy je pao kao žrtva atentata.Ubojstvo je slomilo Sorensena; kasnije će pisati da duboko u svojoj duši nikad nije prestao oplakivati Kennedyja.
Tri je mjeseca pomagao Kennedyjevom nasljedniku Lyndonu Johnsonu, a onda napustio Bijelu kuću i napisao prve memoare pod naslovom “Kennedy.”Knjiga je bila svjetski bestseler 1965. godine.Sorensen je igrao važnu ulogu u predsjedničkoj kandidaturi senatora Roberta Kennedyja, 1968., no i ta je kampanja tragično završila kad je mlađi brat Johna Kennedyja također pao od metka atentatora.
Iako je ostao aktivan u političkom životu Amerike Sorensen je svoju energiju usmjerio na svoju medjunarodnu odvjetničku praksu, rad za koji kaže da je drugi vid stvaranja mira među narodima, a to je ono što je uvijek i bila njegova motivacija:
"Razlika će uvijek biti, naravno.Zemlje imaju različite kulture, navike, povijesti, domaću politiku, geografske i ekonomske uvjete, sve to utječe na njihove interese u svijetu.Razlike su neizbježne.Ali miriti te razlike nasiljem nije niti neizbježno niti je korisno, još manje potrebno."
Ted Sorensen nastavlja biti aktivan.Bio je jedan od prvih pristaša Baracka Obame za čije ideale Sorensen kaže da su vrlo slični onima predsjednika Kennedyja.Član je Vijeća za odnose s drugim zemljama, u odboru je Međunarodnog centra za pravosuđe prijelaznog perioda, neprofitne skupine koja pomaže zemljama s poviješću masovnih zločina i kršenja ljudskih prava.Sorensen je i otvoreni kritičar prakse ispitivanja i saslušavanja zatvorenika koju je administracija predsjednika Busha provodila u ratu protiv terorizma i poziva na dvostranačku kongresnu istragu o metodama korištenim u tom ratu.