Linkovi

Nakon nagrađenog albuma “Dirt Farmer,” sada i “Electric Dirt,” Levona Helma


Karijera rock ikone Levona Helma traje već šest desetljeća; njemu je danas 69 godina. Snimao je puno i snimio bezbroj sjajnih albuma – u prvom redu, kao bubnjar, vokalist i gitarist legendarnog sastava The Band, koji je aktivan bio između 1967. i 1976. godine, a onda i kao pratnja desecima drugih, među njima Bobu Dylanu, Neilu Youngu, Muddyju Watersu.

The Band se davno raspao, njihov je zadnji album, multižanrovski finale pod naslovom “The Last Waltz,” snimljen 1976. godine. Četiri Kanađana - Robbie Robertson, Rick Danko, Richard Manuel, Garth Hudson - okupljena oko jednog Amerikanca s južnjačkim korijenima, iz ruralnog Arkansasa, Levona Helma. Svatko je potom otišao na svoju stranu, netko s više, netko s manje sreće. Danko je umro 1986., nakon mnogih godina alkoholizma; Richard Manuel 1999., nakon mnogih godina drogiranja. Ako i nije bio lice grupe - istovremeno i bezlične i s mnogo lica – Helm je, piše The New Yorker, svakako bio njezin glas. On je bio taj koji je “nosio” hitove kakvi su bili “The Weight” i “The Night They Drove Old Dixie Down,” obje iz pera Robbieja Robertsona.

Potkraj 70-ih i početkom 80-ih godina, Helm je tiho dalje radio u glazbi, izdao nekoliko solo-albuma, sudjelovao s većinom drugih članova kad je The Band odlučio opet nastupiti zajedno. Godinama već, Helm je i domaćin “all-star” koncertima koji se, pod nazivom Midnight Rambles, održavaju u njegovu domu, u Woodstocku, u New Yorku. Ti su koncerti postali legendarni; prošle godine dobili su od časopisa Rolling Stone priznanje – Best Jam Session!

Prije nekoliko godina Helm je obolio od raka na grlu. Njegova je diskografska karijera, činilo se, bila gotova. Ali, 2007. iznenadio je svakoga come-back albumom “Dirt Farmer,” albumom tradicionalnog i suvremenog folka, svojim prvim solo albumom od 1982., prvim u 25 godina. I dobio za njega, prošle godine, nagradu Grammy, u kategoriji Najboljeg tradicionalnog folk albuma. Od Americana Music Association Helm je lani dobio i priznanje Najboljeg umjetnika godine. San Francisco Chronicle je Helmov album pozdravio riječima “povratak u formu jednog od najizražajnijih glasova u povijesti rocka.”

Mi smo sada dobili živahan i vrijedan nastavak nagrađenom albumu iz 2007. – “Electric Dirt.” Prvi je bio akustični, a “electric” u nazivu drugoga ne odnosi se toliko na glazbala koliko na atmosferu Helmova novog albuma, prilično sličnu onoj za subotnjih večernjih koncerata u Woodstocku. Već i prva na albumu, šestminutna “Tennessee Jed,” Jerryja Garcije, poznata nam, dakle, iz repertoara Grateful Dead, vrijedna je kupovine albuma.

“Electric Dirt” je jednako impresivan kao i “Dirt Farmer”; Helmov glas zvuči samo još bolje, snažnije i sigurnije. Dok je “Dirt Farmer” bio više album akustične glazbe u ruralnoj tradiciji Appalachije, zvuk albuma “Electric Dirt” širi je, stilski neopterećen i neograničen, i prilično eklektičan.

Iako je potekao s istog plodnog tla kao i “Dirt Farmer,” “Electric Dirt” puno je i živahniji set pjesama koje nas podsjećaju na Levona Helma kakvog znamo i pamtimo iz njegovih rock-and-roll dana. Ima na njemu raznih stilova - suvremenog folka (“Golden Bird,” Happyja Trauma), gospela, soula, tradicionalnog countryja (“White Dove,” Cartera Stanleyja), dva bluesa Muddyja Watersa (“Stuff You Gotta Watch” i “You Can’t Lose What You Ain’t Never Had”), ima jedna koju je Nina Simone proslavila – “I Wish I Knew How It Would Feel to Be Free,” ima i malo New Orleansa, u nekoliko aražmana za puhačka glazbala legendarnog njuorleanskog glazbenika, pijanista, skladatelja i aranžera Allena Toussainta, kao i u “Kingfish,” skladbi Randyja Newmana. A ima i jedna nova Helmova – “Growin’ Trade” - dirljiva priča o starijem farmeru koji se svim silama bori zadržati svoju zemlju, časno ostati na njoj, ali nema drugog izbora nego uzgajati nedopušteni usjev, marijuanu, i nije u miru sa svojom savješću. Kao i na albumu “Dirt Farmer” tako i na “Electric Dirt,” njegovom nastavku, Levon Helm ostaje čvrsto vezan uz zemlju i uz one koji na njoj i od nje žive i koji pošto-poto žele sačuvati taj svoj dijelić zemlje.

Ali Helmove interpretacije skladbi drugih, jednoglasna je ocjena, ono su što na albumu doista sja. I nije “Tennessee Jed” jedina koja kao da je za Helma krojena. U gospelu “Move Along Train” on savršeno spaja sekularni svijet sa svijetom gospela.

A savršena je i njegova verzija bluesa Muddyja Watersa – “Stuff You Gotta Watch”.

“Electric Dirt” je snimljen za Vanguard Records, u studiju Levona Helma u Woodstocku. Producent je, kao i u slučaju prethodnog albuma “Dirt Farmer,” bivši Dylanov gitarist Larry Campbell. Vokalnu pratnju Levonu Helmu pruža njegova kćerka Amy. Ostatak benda čine oni koji se subotom redovito okupljaju kod Helma, u Woodstocku, koji su s njima radili i na albumu “Dirt Farmer.”

“Electric Dirt” je doista “ božanstveni blues i roots jednog veterana Americane,” vokalista, bubnjara, gitarista i mandolinista Levona Helma. Da, ona prva koju smo čuli – “Tennessee Jed” - i ova koju ćemo čuti sada – “Kingfish,” Randyja Newmana – definitivno su se trebale obje naći, kako je to jedan kritičar sugerirao, i u repertoaru onog davnog Helmovog benda, legendarnog The Banda.

XS
SM
MD
LG