Amerikanci su možda konačno shvatili važnost razumijevanja osobnih financija, smatra poduzetnica Susan Beacham, utemeljiteljica kompanije Money Savy Generation. Njena tvrtka proizvodi sredstva za roditelje i obrazovne djelatnike namijenjena podučavanju djece o novcu. Zanimanje građana za njenu kompaniju raste kako recesija stavlja u fokus bolne posljedice neupućenosti u financije. Beacham kaže da se tipični američki pristup - da se financijska pitanja počinju predstavljati djeci u tinejđerskoj dobi – pokazao nedovoljnim.
"Problem u čekanju do te dobi je taj da su djeca tada u fazi udaljavanja od roditelja. Većina našeg posla usmjerena je na djecu od vrtića do četvrtog razreda zato što se radi o dobi kada se može utjecati na njihovo ponašanje."
Neki programi, poput onih koje oblikuje Nacionalna zaklada za financijsko obrazovanje, usmjerena je isključivo na srednjoškolce. Paul Golden, glasnogovornik navedene neprofitne organizacije, pojašnjava zašto je još uvijek važno komunicirati s ovom dobnom skupinom.
"U radnim dvadesetima oni donose financijske odluke koje će imati posljedice na velik dio njihovog ekonomskog života. Oni će možda kupovati kuće, započinjati obitelji ili se odlučiti na neke velike kupovine."
Golden dodaje da su istraživanja njegov organizacije pokazala da na djecu najviše ima utjecaja jedna vrsta neformalnog obrazovanja – primjer njihovih roditelja. Na žalost, kad se radi o novcu, ni mnogi roditelji neznaju puno, tvrdi Leslie Linefield iz Instituta za financijsku pismenost .
"Ukoliko ih roditelji nisu poučili i sami nemaju finacijske vještine onda možete vidjeti gdje će doći do kraha u sustavu. "
Pomanjkanje znanja o financijama ide znatno dalje od običnog potrošača. Gil Christie jedan je od direktora u kompaniji Seven City Learning, koja priprema programe uvježbavanja specijalista Wall Streeta koji koriste složene matematičke formule kako bi predvidjeli cijene dobara.
"Dosta tobože vrlo pametnih ljudi, investitora, bavi se prodajom stvari koje u osnovi ne razumiju. No oni kažu - zašto bih trebao razumijeti kad i ovako zarađujem novac. Radi se često o prevelikoj samouvjerenosti koja se pojavi kad se stvari na tržištu dobro razvijaju."
Christie dodaje da jednadžbe koje ovi financijski stručnjaci koriste u njihovim dnevnim analizama ne daju čitavu sliku.
"Problem je u tome što modeli i matematika ne prepoznaju ljudske emocije i obrasce ljudskog ponašanja poglavito u situacijama kraha pada na tržištu. "
Neki edukacijski programi usmjereni su na odvraćanje profesionalnih ulagača od slijepog ulijetanja na tržite i igranja visoko rizičnih igara kao što je bio slučaj prije aktualne ekonomske krize. Ovi programi bave se središnjem pitanjem koje je iznjedrila kriza: Ukoliko profesionalci ne razumiju financijske odluke koje donose kakva je nada da će to moći učiniti obični Amerikanci?