Dvije trećine odraslih u Americi, kao i svako peto dijete, imaju više kilograma nego što doktori smatraju zdravom težinom za njihovu konstrukciju. Uz to, broj ovakvih ljudi je u porastu. Ne iznenađuje stoga podatak da ljudi u ovoj grupi nisu zdravi koliko i oni koji se nalaze unutar okvira zdrave težine. Također ne iznenađuje da stručnjaci počinju govoriti o epidemiji pretilnosti.
"Pretilnost, a s njom i dijabetis, jedini su zdravstveni problemi koji postaju sve gori s vremenom u ovoj zemlji. Stanje se pogoršava vrlo brzo.”
Doktor Thomas Frieden, voditelj američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti, kaže da se broj gojaznih ljudi više nego udvostručio tijekom prošle generacije.
Najnovije istraživanje objavljeno ovog tjedna stavlja i cijenu na ovaj problem – 140 milijardi dolara dodatnih izdataka za zdravstvene potrebe. Gojazni ljudi u prosjeku godišnje potroše tisuću i pol dolara više na zdravstvene troškove, nego ljudi čija je težina unutar zdravih okvira. Naravno, financijski trošak samo je dio problema.
“Uz te zdravstvene troškove, tu su i tjelesna nesposbnost, patnje, te prerana smrt uzrokovana gojaznošću. A to su sve problemi koje mi, kao društvo, zajednički moramo rješavati.”
Gojaznost je definirana takozvanim indeksom tjelesne mase, ili BMI od 30 ili većim. Druga kategorija su ljudi koji imaju prekomjeran višak kilograma, i čiji je BMI veći od onog kojeg se smatra zdravim, no niži od gore navedenog, te ih se ne može svrstati u kategoriju gojaznih ljudi.
Voditelj ovog istraživanja Erik Finkelsein kaže da su se troškovi vezani uz ovaj problem skoro udvostručili u proteklom desetljeću.
Dodaje da je veći dio troškova starijih ljudi koji su gojazni rezultat veće količine lijekova koje im liječnici prepisuju, budući da su oni skloniji kroničnim zdravstvenim problemima za koje su potrebni ljekovi.
“Jasno je da je ovo skup problem, a mi smo to i pokazali. Ja bih čak rekao da jedini način da se zaista smanje zdravstveni troškovi u budućnosti, jest da se potrudimo kako bi se smanjio broj gojaznih osoba, a s tim i zdravstvenih problema vezanih uz nju. To se može postići boljom prehranom i tjelesnom aktivnošću.”
Ovo je istraživanje bilo i jedna od tema na nedavno održanoj konferenciji na nacionalnoj razini o kontroli i prevenciji gojaznosti, inače prvoj konferenciji o ovoj temu.
“Stopa gojaznosti među Amerikancima afričkog podrijetla, kao i među hispanjolcima znatno je veća, nego li među bjelcima.
Uz to, mi već znamo da su gojaznost i siromaštvo vrlo usko povezani, dakle da oni koji žive u siromaštvu imaju veće šanse da postanu gojazni.”
William Dietz, koji predvodi odjel za problem gojaznosti pri saveznom uredu za kontrolu i prevenciju bolesti, kaže da postoji nekoliko načina da se ljudima pomogne da izgube prekomjerne kilograme, ili da se uopće i ne udebljaju.
“Trebamo podržavati izbor zdrave hrane i pića, poticati dojenje beba, kao i poticati tjelesne aktivnosti i ograničiti vrijeme provedeno u potpunoj neaktivnosti, i stvoriti čitave zajednice koje potiču tjelesnu aktivnost.”
Neke od preporuka su i manje porcije u restoranima, manje pića zaleđenih šećerom, više tjelesne aktivnosti u školama, i bolji uvjeti za pješačenje. Ma koliko duboko ukorijenjene naše navike kad je u pitanju prehrana, Thomas Frieden kaže da razlog za nadu postoji.
On navodi uspješan primjer New Yorka, gdje je broj mladih pušača opao za pola, nakon što su uvedeni dodatni porezi na cigarete. Kada su u pitanju zaslađeni napitici, dodaje on, podaci iz nekoliko različitih izvora, uključujući i one od samih proizvođača, ukazuju na to da bi veće cijene mogle odvratiti ljude od ovih proizvoda.