Jedna od ključnih točaka nedavnog američko-ruskog summita bila je kontrola naoružanja. Predsjednici Barack Obama i Dmitrij Medvjedev potpisali su u Moskvi preliminarni sporazum o smanjivanju strateškog, odnosno dugodometnog,nuklearnog arsenala.
Dvojica predsjednika postigli su dogovor oko osnovnih uvjeta sporazuma koji bi trebao zamijeniti postojeći START 1 sporazum koji istječe 5. prosinca. O START-u 1 se pregovaralo tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, a službeno su ga potpisali 1991. godine tadašnji američki predsjednik Geroge Herbert Bush isovjetski čelnik Mihail Gorbačev. Sporazum je stupio na snagu 1994. godine. Riječ je o jednom od najsloženijih sporazuma u povijesti koji se bavi smanjivanjem nuklearnog naoružanja.
Izvršni direktor privatne neovisne organizacije Udruga za kontrolu naoružanja Daryll Kimball opisuje postojeći strateške nuklearne arsenale obiju zemalja.
Daryll Kimball: Sjedinjene Države tvrde da imaju dvije tisuće i dvjesto bojevih nuklearnih glava koje su operativne. One su postavljene na otprilike tisuću i sto sustava za lansiranje – na moru, kopnu i velikim zrakoplovima-bombarderima. Ruski su brojevi malo drugačiji. Rusija ima između dvije tisuće i 600 i dvije tisuće i 700 operativnih bojevih glava u ovom trenutku, ali na puno manje sustava za lansiranje – vjerojatno negdje oko 700.
Stručnjak za nacionalnu sigurnost i kontrolu naoružanja Steve Anderson sa Sveučilišta Minnesota kaže da su predsjednici Obama i Medvjedev postigli sporazum da se ti brojevi smanje.
Steve Anderson: Postigli su sporazum o ograničavanju broja strateških nuklearnih bojevih glava, dvije su strane u biti radile na tome da se njihov broj dovede na razinu između tisuću 500 i tisuću 675 s obje strane. I postigli su sporazum o ograničavanju broja sustava za njihovo lansiranje na razini između 500 i tisuću 100. Dakle, pristajući na te razine, dali su svojim pregovaračima izvjestan osjećaj za smjer kojim treba ići itakođer kakav ishod je potreban da bi se bilo unutar prihvatljivih parametara za ovaj novi sporazum.
Mnogi stručnjaci, uključujući i Marshalla Goldmana sa Sveučilišta Harvard kažu da je sporazum postignut u Moskvi skroman.
Marshall Goldman: Važno je da su postigli nekakav sporazum kako cijela stvar ne bi pala u vodu, da se tako izrazim. Jer da nisu postigli sporazum cijela se stvar ne bi mogla riješiti i našli bismo se opet u utrci u naoružanju, što ne bi bilo u interesu nijedne od zemalja. Dakle, skroman sporazum – ali tako da se stvar ipak odvija.
Unatoč što su obje strane postigle preliminarni sporazum, stručnjaci vjeruju kako još mnogo toga treba učiniti da bi se nadišle prepreke i postigao uzajamno prihvatljivi sporazum o kontroli naoružanja. Steve Andersen kaže da postoji izvjestan broj prepreka, počevši s time koje ćeverifikacijske odredbe iz START-a 1 biti inkorporirane u novi sporazum. Pregovarači vode bitku s vremenom kako bi novi sporazum bio dovršen do krajnjeg roka od 5. prosinca. Andersen podsjeća da bi novi sporazum stupio na snagu morat će biti ratificiran u ruskom parlamentu – ili Dumi – i u Senatu Sjedinjenih Država.
Steve Anderson: Vremenski okvir je izuzetno mali za finaliziranje novog sporazuma. A potom, primjerice u Sjedinjenim Državama, Senat će imati saslušanja u relevantnim odborima i naposljetku glasovati o ratifikaciji. I da bi se to postiglo do prosinca, mogli bismo pretpostaviti da bi novi sporazum trebao biti finaliziran ne kasnije od rujna ili početkom listopada. Dakle, to je puno posla.
Daryll Kimball iz Udruge za kontrolu naoružanja kaže kako dvoji da će do ratifikacije doći do krajnjeg roka.
Daryll Kimball:To znači da će morati postići neku vrstu prijelaznog sporazuma kako bi se osiguralo da se ključne odredbe o nadgledanju i verifikaciji iz START-a 1 zadrže dok novi sporazum ne stupi na snagu.
Stručnjaci kažu da je jedna od mogućnosti da se jednostavno produži valjanost postojećeg START-a 1, koji bi potom bio zamijenjen novim sporazum kad on bude finaliziran. Drugo važno pitanje o kojem se razgovaralo na nedavnom američko-ruskom summitu jesu američki planovi za razmještanjem proturaketnogobrambenog sustava u istočnoj Europi, čemu se Rusija protivi. Međutim, kako se čini, u sveukupnim američko-ruskim odnosima pitanje proturaketnog štita moglo bi biti usko povezano sa sklapanjem sporazuma nasljednika START-a iz 1991. godine.
Administracija predsjednika Busha predložila je postavljanje proturaketnog sustava koji bi se sastojao od 10 raketa presretača u Poljskoj i jednog radarskog postrojenja u Češkoj. Sjedinjene Države kažu da je taj sustav potreban kako bi zaštitile sebe i Europu od potencijalnih prijetnji od zemalja kao što je Iran. Međutim, Rusi su bili vrlo kritični prema tom prijedlogu, tvrdeći kako je taj potez usmjeren protiv Moskve.
Daryll Kimball kaže da je predsjednik Obama znatno skeptičniji prema ovom raketnom sustavu.
Daryll Kimball:Administracija predsjednika Obame nalazi se usred revizije proturaketne obrambene politike koja neće biti završena do kraja ljeta, vjerojatno i kasnije. Ovaj proturaketni sustav, koji toliko brine Rusiju, još nije testiran. Trebao bi biti tri puta testiran do kraja 2011. godine. Dakle, Sjedinjene Države još uopće ne znaju da li taj sustav funkcionira.
Predsjednici Obama i Medvjedev o tome su razgovarali na summitu u Moskvi, međutim, analitičari kažu da dvije strane nisu umanjile neslaganja. U zajedničkom priopćenju, koje je objavljeno na kraju susreta, kaže se da će stručnjaci nastaviti analizirati izazove koje predstavljaju balističke rakete u 21. stoljeću i da će pripremiti preporuke u tom smislu. Analitičari smatraju da je ključno pitanje hoće li Rusija ustrajati u tome da povezuje proturaketni obrambeni sustav sa sklapanjem sporazuma o smanjivanju strateškog naoružanja. Dužnosnici administracije predsjednika Busha su ustrajali u tome kako ne postoji veza između ofenzivnih i defanzivnih oružja.
Međutim, u zajedničkom priopćenju predsjednika Obame i Medvjedeva nakon sastanka u Londonu 1. travnja kaže se da će se "voditi razgovori o odnosu između ofenzivnih i defanzivnih oružja".Predsjednik Obama je to ponovio na tiskovnoj konferenciji i nakon summita u Moskvi.
Barack Obama: Što se tiče proturaketne obrane, dogovorili smo se da ćemo nastaviti diskusiju o tom ključnom pitanju. To je dio zajedničkog priopćenja koje smo potpisali. Mislim također da je posve legitimno da razgovaramo i o obrambenim oružanim sustavima, ne samo o ofenzivnim.
Marshall Goldman sa Sveučilišta Harvard kaže da se američki stav o ovome približio ruskome.
Marshall Goldman: Zapravo ono što me začudilo je da, kad je Obama stupio na dužnost, on nije osudio ili odustao od ideje o postavljanju raketa u Poljskoj, nešto o čemu je u jednoj točki vrlo kritično govorio. Izgleda da je rekaoostavimo ovo za pregovaračkim stolom, možda se može iskoristiti kao pregovaračko oruđe. Imam osjećaj da je on skeptičan glede cijelog tog procesa. U svakom slučaju, to postaje vrsta poigravanja za koje niste sigurni da ga želite vidjeti na djelu.
David Kramer bio je viši dužnosnik američkog Državnog tajništva tijekom administracije predsjednika Busha. I on vjeruje da se američki stav počeo približavati ruskome.
David Kramer: I to neće samo zabrinuti ljude ovdje u Washingtonu, već i u Varšavi i Pragu. Obama će morati ponovno pružiti uvjeravanja onima koji su spremni krenuti naprijed s proturaketnim sustavom. Morat će također pružiti uvjeravanja Poljacima i Česima, koji se osjećaju pomalo nervozno da ih se tretira kao pregovarački čip koji bi mogao biti razmijenjen u nekombudućem američkom-ruskom sporazumu.
David Kramer dodaje da stav Moskve predstavlja poseban problem za predsjednika Obamu. Jer iako nije vatreni pristaša postavljanja proturaketnog štita u Češkoj i Poljskoj, mora biti vrlo oprezan da ga se ne bi promatralo kao da popušta pred ruskim pritiskom.