Sudionici konferencije o smanjenju opasnosti od velikih katastrofa pozivaju političke čelnike da poduzmu akcije kojima bi trebalo smanjiti za pola broj poginulih od prirodnih opasnosti do 2015. godine. Do ovog je poziva došlo na kraju jednotjednog skupa na kojem je bilo preko tisuću i 800 sudionika iz više od 300 vlada i organizacija. Iz Ženeve, gdje je konferencija održana, javlja se Lisa Schlein:
Statistika o globalnim katastrofama sumorna je za čitanje. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je u prošloj godini 236 ljudi izgubilo živote u preko 300 prirodnih katastrofa. Ekonomski gubici su jednako dramatični s štetama koje prelaze 180 milijardi.
Zamjenik glavnog tajnika UN-a za humanitarne djelatnosti, John Holmes, priznaje da je poziv za smanjenjem smrtnih slučajeva, povezanih s prirodnim katastrofama, za pola te znatno smanjenje ekonomske štete – vrlo ambiciozan: "Plan je vrlo ambiciozan, ali, mislim, da može biti postignut. Ne možemo spriječiti da se prirodne katastrofe događaju, ali možemo napraviti velike razlike u tome kakve su posljedice tih katastrofa."
John Holmes navodi klasični primjer u Bangladešu gdje je razorni ciklon početkom sedamdesetih ubio oko 400 tisuća osoba. Iako devastirajući cikloni i nadalje pogađaju Bangladeš samo je nekoliko ljudi poginulo u njima u posljednjim godinama zato što je vlada poduzela mjere predostrožnosti.
Konferencija u Ženevi je postavila za cilj još nekoliko stvari. U finalnoj deklaraciji njezini su sudionici pozvali vlade da jasno kažu da će, do 2010.godione, dati financijski doprinos glede smanjenja opasnosti od katastrofa. Uputili su i poziv na postojane akcijske planove za sigurnije škole i bolnice, a za sve veće gradove, u područjima gdje se događaju katastrofe, da uključe i provedu mjere za smanjenje opasnosti od katastrofa u zgradama i zemljištu na gradskom području, do 2015.godine.
John Holmes kaže da za određene mjere, kao što su izgradnja nasipa uz rijeku ili skloništa od oluja, treba dosta novaca. No, dodaje da nacionalne vlade i lokalne zajednice mogu mnogo toga učiniti što izravno ne uključuje novac: "Ukoliko objavite upozorenja o opasnosti od prirodnih katastrofa recimo u školama – to nije pitanje novca. Tu je u pitanju jesmo li svjesni opasnosti. Slično tome, ukoliko pogledate sustave o ranom upozorenju, neki od njih mogu biti doista skupi. Ali, temeljni sustav upozorenja koji treba doprijeti do ljudi na plaži ili negdje na polju, ne mora biti tehnološki zahtijevan. To mogu činiti ljudi na biciklima s megafonima u rukama. To je ono što se radi u Bangladešu i iznimno je učinkovito! I doista nije nešto što zahtijeva velika financijska sredstva."
John Holmes kaže da je jedan od najvažnijih zaključaka konferencije povezivanje klimatskih promjena i smanjenje opasnosti od prirodnih katastrofa. Naime, aktivnosti na smanjenju opasnosti od katastrofa vitalni su dio politike o klimatskim promjenama.