Linkovi

Ptice vole američka predgrađa

  • Tom Banse

Nedavno izvješće o populaciji ptica u Sjevernoj Americi bilježi nagli pad broja migratornih vrsta ptica i onih koje se lijegu u šumama. Glavni razlog je gubitak staništa, zbog urbanog razvoja. No, urbanizacija ne utječe jednako na sve vrste ptica, pokazalo je jedno dugogodišnje istraživanje u prostranim predgrađima Seattlea, u saveznoj državi Washington.

Već deset godina, profesor znanosti o biljnom i životinjskom svijetu pri Sveučilištu Washington, John Marzluff, i njegovi studenti promatraju ptice u predgrađima Seattlea. Broje ih, nadgledaju gnijezda, bilježe oblike ponašanja, te love ptice kako bi ih obilježili umecima i pratili njihovu stopu preživljavanja.

Marzluff je počeo istraživati utjecaj urbanizacije na ptice nakon što se preselio u brda sjeverno od Seattlea. Bilo je odmah očito, kaže on, koji je najveći problem za biološku raznolikost u zapadnom dijelu države Washington: ne šumarstvo, već urbanizacija.

Stoga su profesor Marzluff i njegovi studenti hitno počeli s nekoliko projekata. A upravo u to vrijeme, građevinske su tvrtke započele s izgradnjom dva velika stambena naselja manje od kilometar od kuće profesora Marzluffa. Njegov je tim studenata nadgledao aktivnost ptica prije i poslije gradnje. Uspostavili su i 25 istražnih postaja širom predgrađa čiji se krajolik počeo mijenjati. Profesor Marzluff iz toga je izveo iznenađujući zaključak o mjestu gdje su ptice pjevice najbrojnije: "Najviše vrsti ima u naseljima s umjerenim brojem domaćinstava, onima koja se “protežu” preko većih površina. To je bilo pravo iznenađenje. Jer, očekivali smo da će takva naselja imati najgori utjecaj na ptičju populaciju, a ona su zapravo povećala njihovu raznolikost."

Profesor Marzluff to objašnjava obimom otvorenih prostora, ostataka šuma te ljudskih nastambi koje se odlikuju brojnim izbočinama i pukotinama. Takva mješavina staništa u tipičnom predgrađu s puno zelenila pridonosi raznolikosti ptičje populacije.

Ovaj se rezultat slaže s onim što Milton Dick, jedan od stanovnika predgrađa, redovito viđa na svom velikom imanju - više ptica: "Ovdje stvarno ima puno ptica, svakakvih vrsta. Mnogi susjedi drže za njih posebne hranilice. Tako se svake godine one vraćaju. Velike kuće u okolici uopće ih ne smetaju, kao ni jelene i kojote, svi oni navraćaju ovdje."

Profesor Marzluff, međutim, dodaje da postoje dobra i loša naselja. Ljudsko ponašanje može itekako djelovati na populaciju ptica, i dodaje da bi kućevlasnici mogli pomoći pticama ako svoja dvorišta malo zanemare: "Ljudi obično vole ‘izmanikirano’ grmlje i čiste, uredne vrtove. Ptice, međutim, vole samorodno grmlje i neuredne površine. Stoga budite neuredni! Nemojte pokositi svu travu. Pustite dio neka raste pa bi pod njom gnijezdo mogao napraviti junko, jedan rod vrapca. Prirodna paprat još je jedna važna vrsta bilja koja bi pomogla pticama."

Profesor Marzluff poziva na tolerantnost prema kojotima i risevima jer oni ograničavaju kretanje domaćih mačaka koje inače svake godine ubiju milijune ptica. S druge strane, on nema tolerantnosti, već samo prezir, prema prostranim, savršeno pokošenim travnjacima.

Većinu troškova ove desetogodišnje studije o pticama u predgrađima financirala je Nacionalna zaklada za znanost. Ona također financira i paralelne studije u američkim državama Arizoni, Ohiju i Marylandu. Znanstveni istraživač i profesor John Marzluff, kojemu je sada 50 godina, nada se da će se ovaj projekt nastaviti do kraja njegove karijere, što bi moglo biti sljedećih 20-ak godina.

XS
SM
MD
LG