Defense Language Institute jedna je od najboljih škola u svijetu za učenje stranih jezika. U njoj se od 1941. godine obučavaju vojnici i časnici američke vojske. Mike O'Sullivan posjetio je ovu školu da vidi na koji način studenti ovog instituta usvajaju nove jezike i kulture.
Vojna baza Presidio u Montereyu u Kaliforniji raskrsnica je svjetskih kultura. Preko tri tisuće studenata iz američke vojske pohađa jedan od ukupno više od dvadeset tečajeva jezika koji se redovito predaju u ovoj jezičnoj školi. Pritom se koriste najnovijom tehnologijom – od interaktivnih kompjutera do iPoda - no predavači kažu da tu nema prečice: studenti moraju biti na nastavi svaki dan po sedam sati, a uz to im se zadaju i obilne zadaće. To potvrđuje jedan bivši student arapskog i pashto jezika. On kaže da je obično provodio dva do tri sata uz domaće zadaće, a zatim učio još dva do tri sata.
Trenutno se, zbog ratova u Iraku i Afganistanu, najviše podučavaju jezici Južne Azije i Srednjeg istoka. Farrah Jafari mladim vojnicima predaje farsi. "Vojnici, zrakoplovci, mornari, marinci – svi su oni, manje-više, u samom startu početnici. Prvih dva i pol tjedna učimo ih arapsko pismo kojim se koristimo u farsiju. Tek onda mogu nastaviti dalje."
Nakon 47 tjedana, studenti moraju biti sposobni tečno govoriti perzijski. Zapovjednica centra, pukovnica Sue Ann Sandusky, kaže da su jezični tečajevi raznih trajanja, ovisno o njihovoj težini za osobe kojima je materinji jezik engleski: "Naši osnovni tečajevi traju od šest mjeseci za takozvane 'lake' jezike u koje spadaju oni iz romanske grupe jezika – francuski, portugalski, španjolski i talijanski – pa do 18 mjeseci za jezike koji se smatraju najtežima – kineski, arapski, japanski i korejski."
Jednom godišnje, na takozvani Dan jezika, studenti dobiju slobodan dan jer je tada centar otvoren za posjet studenata osnovnih i srednjih škola iz cijele Kalifornije. Mladi se posjetitelji na taj način mogu upoznati s različitim svjetskim kulturama.
Studenti jezika toga dana nose narodne nošnje zemalja čije jezike uče. A posjetitelji imaju prilike upoznati se i s okusima hrane iz raznih dijelova svijeta. Jedan dočasnik zrakoplovstva predstavlja svoje poznavanje turskog jezika i kulture izvodeći jednu tursku baladu:
Ovo je njegov drugi jezični tečaj u Montereyu. Na prvom je učio srpski. Inače, dvije trećine jezičnih studenata mlađe je od 25 godina, no ima i starijih časnika. Pukovnik Dino Pick vodi program za poduku vojnih lingvista koje vojska upošljava kao časnike za vezu sa stranim vojskama, savjetnike u vojnim stožerima ili atašee u veleposlanstvima. Poručnik Pick arapski je lingvist koji je služio na Srednjem istoku. On kaže da se, nakon završenog programa, vojne lingviste specijalizirane za pojedina područja šalje na godinu dana u zemlju čiji jezik govore: "Tijekom te godine, časnici se upoznaju s radom veleposlanstava, putuju po regiji i tako iz prve ruke usvajaju znanja o kulturi, religiji, povijesti i ekonomiji zemlje domaćina u kojoj služe, kao i cijele regije."
Zapovjednica ovog jezičnog centra, poručnica Sandusky, stručnjakinja je za Afriku, a na Montereyju je završila francuski. 1998. godine svoje je znanje jezika primijenila na vrlo koristan način nedugo nakon što je poslana na službu u Kinshasu u Demokratskoj Republici Kongo. "Upravo tada je izbio građanski rat, pa sam se usred noći našla na telefonu s ministrom obrane i osobljem zapovjednika obrane, koji su pokušavali organizirati evakuaciju konvojima, dobiti dozvole za slijetanje aviona, i štošta toga – sve na francuskom, tek tako, s ljudima koje sam možda srela jednom ili dvaput prije za mog kratkog boravka u Kongu.
Pukovnica Sandusky kaže da ovi vojni studenti nisu samo tu da svladaju jezik i postanu prevoditeljima, obavještajcima ili stručnjacima za pojedina područja, već i zbog drugih, važnijih i većih ciljeva. Oni, kaže, uče jezik kako bi ga odmah stavili u praksu – u svrhu nacionalne sigurnosti.