Je li moguće uživati u mirnom životu u svijetu koji je sve više sučeljen s prijetnjama i neizvjesnošću zbog ratova, terorizma, ekonomske krize i epidemija. Prema jednoj novoj knjizi odgovor je potvrdan. Faiza Elmasry donosi prilog o knjizi "Deset zlatnih pravila drevne mudrosti grčkih filozofa za dobar život."
Prema Michaelu Soupiosu, autoru ove knjige, mudrost drevnih grčkih filozofa je vječna. Ovaj profesor filozofije kaže da je ta mudrost danas relevantno jednaka koliko je bila i u vrijeme kad je napisana, prije mnogih stoljeća: "Mudrost nema rok uporabe. Inteligencija nema vrijeme trajanja. Mislim da je sve nekako mutno danas, imamo mnogo nerazumjevanja i nesporazuma. Ono što je vrlo privlačno u drevnoj grčkoj filozofiji jest da su oni život vidjeli na vrlo jednostavan način, kao jednu cjelinu, dakle na način na koji mi baš i ne gledamo na stvari u našem modernom vremenu."
Michael Soupios i ko-autor, profesor ekonomije Panos Mouroukoutas, izveli su deset zlatnih pravila iz učenja poznatih filozofa, Aristotela, Sokrata, Epikteta, i Pitagore, izmedju ostalih.
Prvo pravilo – Preispitaj svoj život, misao je koja je protkana kroz čitavu knjigu. Soupios objašnjava da je ovo pravilo bazirano na Platonovom učenju da život koji nije razmotren, nije ni vrijedan življenja: "Grci su uvijek obraćali pozornost da ne budu odveć zatvoreni, u smislu svojih uvjerenja. Znači, odmaknimo se malo od cijele situacije, izađimo iz svoje svakodnevnice. Zaustavimo se na trenutak, te razmislimo o prioritetima, vrijednostima i odnosima s drugima."
Kako počnemo preispitivati svoj život, dodaje gospodin Soupios, dolazimo do pravila broj dva, koje glasi - brini samo o onim stvarima koje možeš kontrolirati: "Filozof koji je promicao ovu ideju zvao se Epiktet, i pripadao je skupini stoičkih filozofa koji su govorili – u životu postoji jedan veći i sveouhvatniji plan. Mi nećemo moći razumjeti sve dimenzije tog većeg plana, niti ćemo ih sve moći kontrolirati. Na primjer, mogućnost da ću oboljeti od svinjske gripe je nešto što ja ne mogu kontrolirati. Mogu poduzeti određene korake da to spriječim, no ne postoje jamstva da se to neće dogoditi. Dakle, ono što bi Epiktet rekao jest – sjediti kod kuće i brinuti o tome bilo bi pogrešno, iracionalno i potpuni gubitak vremena. Život treba živjeti na način da pokušamo prepoznati i kontrolirati one stvari koje uistinu i možemo kontrolirati."
Kako bi život imao smisla i bio sretan potrebni su nam prijatelji. No, prema učenjima Aristotela, Platonovog studenta, i učitelja Aleksandra Velikog, većina odnosa koje imamo s drugima ne može se nazvati prijateljstvom: "Samo zato što s nekim imam poslovni odnos, iz kojeg dobivam određenu korist, ne znači da mi je ta osoba prijatelj. Pravo prijateljstvo je ono u kojem dvije osobe djele jednu dušu. To je jedna prelijepa i za njega vrlo ne karakteristično poetična slika."
U našoj potrazi za dobrim životom, Soupios kaže - važno je tragati za istinskim užitkom – što je savjet koji je originalno dao Epicurus. No, za razliku od modernog vremena, u kome se njegovo učenje tumači kao luksuzan i dekadentan život, za drevne Grke ovo načelo je značilo pronalaženje stanja mira, spokoja i mentalne opuštenosti. Za drevne sljedbenike Epicurevog učenja, ovo je bilo najviše i najpoželjnije stanje užitka i sreće. “
Ostala zlatna pravila uče nas da postignemo kontrolu nad samima sobom i izbjegavamo neumjerenost. Tu su i pravila koja govore o odnosima s drugim ljudima, uče nas da budemo odgovorna ljudska bića, te da ne budemo zli prema drugima. Ova ideja dolazi od Hesioda, a često je nalazimo u nekim od velikih svjetskih religija, u judeo-kršćanskoj, islamu i drugima…To na neki način znači - kada povrijedimo drugo ljudsko biće, povrijedli smo sami sebe. Kada nanosimo štetu drugima - sami sebi nanosimo duševne rane.”
Umjesto toga, kaže on, drevne mudrosti uče nas da činimo dobro. Deseto zlatno pravilo kaže da će dobro koje
pružimo drugima biti nagrađeno. Michael Soupios kaže da, ukoliko pratimo ova
pravila utemeljena na antičkoj murdosti, da nas ona mogu voditi prema dobrom
životu u kojem nećemo biti samo promatrači, nego ćemo postati sretnija ljudska bića. “ A, to je –
kaže on – život vrijedan življenja!”
Ezop, koji je pisao basne, često je koristio životinje i odnose među njima. Mislim da nam on želi reći da kada učinimo dobro djelo, možemo se nadati da će nam se to dobro vratiti na neki način. Pa čak ako nam se i ne vrati na neki konkretan način, počinitelj tog dobrog djela može uživati u nekoj vrsti duhovnog zadovoljstva.
Michael Soupios kaže da nas ovih deset zlatnih pravila koji se temelje na drevnim mudrostima mogu izvesti na put k dobrom životu, u kome više ne živimo kao promatrači, nego kao aktivni i sretni ljudi. A to je, dodaje on, život vrijedan življenja.