Linkovi

Uz 75. obljetnicu pogibije zloglasnog para Bonnie & Clyde, novi detalji u knjizi “Go Down Together,” Jeffa Guinna


O najpoznatijem američkom odmetničkom paru napisano je niz knjiga, poslužili su oni i kao inspiracija filmovima. Upravo navršava 75 godina od njihova krvavog kraja i evo, u pravom trenutku, jedne nove knjige o njihovim (kratkim) životima, iz pera teksaškog autora i novinara Jeffa Guinna. Guinn ih pokušava demitologizirati i razbiti romantičnu viziju koju Amerika o njima ima, njeguje i čuva, već evo sedam i pol desetljeća.

Bilo je rano jutro dvadeset trećeg svibnja 1934. godine. Šesteročlana potjera (koja je od nekoga dobila mig), predvođena legendarnim Texas Rangerom Frankom Hamerom, krila se u grmlju kraj uskog, seoskog puta blizu mjesta Gibsland, sjeveroistočna Louisiana. U devet sati i petnaest minuta naišao je ukradeni sivi Ford V-8 i u njemu dvoje od najpoznatijih američkih kriminalaca; u Gibslandu su prije toga stali da bi, navodno, kupili par sendviča.

U šesnaest sekundi, na njih je ispaljeno bilo 150 metaka. Izrešetana, poput švicarskog sira, ležala su tijela muškarca i žene – ona u crvenoj haljini, on u plavom odijelu, western-košulji, sa šeširom na glavi. Muškarac je bio pogođen prvi; žena je ispustila dugi, bolni krik koji će članovi potjere pamtiti do kraja njihovih života. Tog svibanjskog jutra, na seoskom putu kraj Gibslanda, u Louisiani, neslavno su završili životi Bonnie Parker i Clydea Barrowa. Bonnie je bilo dvadeset četiri, Clydeu 25 godina.

Tijekom idućih 30 godina, njihova će imena biti gotovo potpuno zaboravljena, pojavljivat će se, povremeno, tek na stranicama petparačkih romana. Slavu u kojoj danas uživaju, Bonnie i Clyde mogu zahvaliti filmu Arthura Penna, iz 1967. godine, sa Fay Dunaway i Warrenom Beattyjem.

Prekrasno snimljenom, ali tematski proizvoljnom filmu, peanu hippie-razdoblju i mladenačkom buntu. I onaj famozni instrumentalni bluegrass Lestera Flatta and Earla Scruggsa, pod naslovom “Foggy Mountain Breakdown,” postao je slavan u cijelom svijetu zahvaljujući upravo Pennovom filmu iako je i on potpuni anakronizam, jer bluegrass stil, u kojemu je “Foggy Mountain Breakdown” napisan, potječe iz sredine 40-ih godina, a ne iz razdoblja Bonnie i Clydea, tridesetih godina.

U interpretaciji Fay Dunaway i Warrena Beattyja, Bonnie i Clyde su dva glamurozna lika; opčinjenost javnosti njima je bezgranična – kad mislimo na Bonnie i Clydea, obično i mislimo na onu scenu na kraju filma, onaj krvavi pas de deux izdatog para.

Prije filma, postojala je samo jedna solidna biografija to dvoje odmetnika; barem deset knjiga napisano je o njima u zadnjih desetak godina. U najnovijoj, pod naslovom “Go Down Together: The True, Untold Story of Bonnie and Clyde,” objavljenoj u pravi trenutak, uz 75. obljetnicu smrti notornog para, autor Jeff Guinn, iz Forth Wortha, u Teksasu, razbija mit o to dvoje mršavih teksaških klinaca, dvoje “niškoristi” iz sirotinjske četvrti Dallasa. Prava priča o njima potpuno je drugačija i – puno zanimljivija.

Nije u njihovim životima bilo nikakvog glamura. Spavali su u ukradenim automobilima ili na otvorenom, često mokri, promrzli, prljavi i gladni. Pljačkali su trgovine, benzinske crpke, poneku banku, za tek nekoliko zguzvanih novčanica... bili su u svom “poslu” šeprtlje. Pojma o pojmu nisu imali, besciljno su lutali, vozili cestama dok je bilo novca, kad bi ga ponestalo, stali bi i nešto opljačkali, ali rijetko je to bila veća svota, i bili su okrutni. Ubijanje je bilo jedino u čemu su bili dobri.

Prema Guinnu, par je ubio jedanaest ljudi, ali gotovo uvijek u panici i očaju, ne zato što su neki plan imali. Sve pustolovine i nedaće Bonnie i Clydea, piše Guinn, bile bi čista burleska da u pitanju nisu bili i ljudski životi. To što su dvije godine uspješno izmicali ruci zakona (često pješke, bez auta, jednom čak i na mazgama, šeširi bi s glava letjeli, meci oko njih fijukali), to nije bilo zato što su bili posebno vješti i pametni i sposobni nego zato što su teksaški policajci bili nesposobni. Potreban je bio jedan bivši, ali odlučni, teksaški Ranger da bi Bonnie i Clyde bili ubijeni.

Jeff Guinn je i sâm prešao na tisuće milja, slijedeći onima kojima su se kretali i Bonnie i Clyde, na prostoru otprilike od Minnesote, na sjeveru, do New Mexica, na zapadu, i Memphisa, na istoku; njegova je knjiga rezultat izvanrednog istraživačkog rada, putem pisama, dnevnika, memoara, policijskih i FBI izvještaja, intervjua sa članovima obitelji, te korištenjem dva neobjavljena rukopisa, onog Cummie Barrow, Clydeove majke, i onog njegove sestre Marie.

Iz sve te pustolovne pređe Guinn je istkao jednu izuzetnu priču čije protagoniste uspijeva humanizirati, postavljanjem u povijesni kontekst vremena – tridesete godine, velika gospodarska kriza, siromašni su u policajcima i bankarima vidjeli neprijatelja. Bonnie i Clydebili su dvoje folk-junaka!

Clyde Barrow, Jeffa Guinna, nagla je i raspaljiva priroda, mladić koji voli novac i koji je pokušao za novac raditi, ali onda vidio da je teški rad puno manja zabava nego pljačka. Bonnie Parker, pak, koja je Clydea upoznala kad je njoj bilo 19 godina, i već bila razvedena jer udala se još kao tinejdžerka, sanjala je o uzbudljivom životu, sebe zamisljala kao glumicu i pjesnikinju; stihove je i pisala tijekom svoje karijere kriminalke, mnoge i mnoge stranice vrlo loše poezije.

Bonnie je htjela biti slavna; Clyde Barrow – da svi budu u strahu od njega. Oboje su, saznajemo, bili bogalji – Clyde je sebi odrezao dva nožna prsta kako bi izbjegao rad u brutalnom zatvoru Eastham Prison Farm; Bonnie je, malo prije kobnog jutra kraj Gibslanda, zadobila teške ozljede na nogama u automobilskoj nesreći do koje je došlo zbog vratolomne vožnje njenog Clydea.

Ako iza njihovih akcija i nije bilo “mozga,” njihova je “love story,” dokazuje Guinn, bila prava, njihova odanost jedno drugome stvarna. Guinn to dvoje ne veliča, nema za njih puno simpatija. No, postavljanjem njihovih života u pravi kontekst i s obiljem dosad nepoznatih detalja, donekle ih objašnjava.

Clydeova obitelj je bila tako siromašna da u četvrti straćara oni čak nisu mogli ni vlastitu straćaru imati nego su spavali ili u bijednom šatoru ili ispod kola kojima je otac svoj posao obavljao – skupljanje starog željeza. Bilo je, dakle, neizbježno, da dječak postane kradljivac - prvo pilića pa automobila, onda pljačkaš trgovina i banaka i na kraju – ubojica.

Obitelj Clydea Barrova, međutim, isto kao i obitelj Bonnie Parker, bila je poštena, dostojanstvena, duboko religiozna... možda tragična budućnost njihove djece i nije bila tako neizbježna! Obje obitelji ustrajale su u nadi da će se neko čudo dogoditi i da će dva mlada desperadosa ipak izrasti u pristojne ljude, jer takvi su bili i kad su bili mali.

Ta je nada za svagda iščezla onog ranog svibanjskog jutra prije točno 75 godina. Od Butch Cassidyja i Sundance Kida, Billy the Kida, Jesseja Jamesa, Colea Youngera, Belle Starr pa Johna Dillingera i Bonnie Parker i Clydea Barrowa ... američka tradicija veličanja i slavljenja anti-heroja je duga; traže se, u tim pričama, altruistički motivi, kojih obično nema, nema ih ni u priči o Bonnie i Clydeu. Njih dvoje su još uvijek na slobodi, još uvijek uspješno izmiču ruci zakona.

Istina, ne pljačkaju više, ali predmet su knjiga, poput ove najnovije Jeffa Guinna – “Go Down Together” - u izdanju njujorške kuće Simon & Schuster, predmet musicala (u pripremi su čak četiri nova!), zatim filmova (u srpnju, navodno, počinje snimanje indie-filma Tonye Holly, s Hillary Duff i Kevinom Zegersom, u glavnim ulogama), a svakog 23. svibnja, na tisuće se ljudi, iz Amerike i svijeta, okuplja u Gibslandu, u Louisiani, za godišnji festival Bonnie i Clydea, gdje, u devet i petnaest ujutro, najslavniji američki odmetnički par umire stalno i iznova.

Njihova se želja ispunila – besmrtnost, vječna slava. Guinnovo kazivanje je iscrpno i povijesno dokumentirano, ali demitologiziranje priče o Bonnie i Clydeu možda i nije tako jednostavno i lako... tržište za mlade buntovnike uvijek je veliko, sada, kako se čini, naročito!

XS
SM
MD
LG