Tri dobro poznata i cijenjena glazbenika iz Teksasa ponovno su se udružila u legendarni bend zvan The Flatlanders i izdali album “Hills and Valleys,” s pjesmama o “usponima i padovima, emocionalnima, dakako, o uznemirenim srcima, o širokim prostranstvima i o ovim našim nemirnim vremenima.” O glazbenoj sceni Teksasa nije moguće govoriti bez spominjanja i njihovih imena - Joe Ely, Jimmie Dale Gilmore i Butch Hancock. Sva trojica gitaristi, vokalisti i skladatelji, znaju se već blizu 40 godina, prijatelji su od djetinjstva, zajedno su odrasli u Lubbocku, u Teksasu, inače i rodnom gradu rock-and-roll legende Buddyja Hollyja.
U Lubbocku je i Hancock rođen, dok su Ely i Gilmore rodom iz Amarilla, oko dvjesto kilometara sjeverno od Lubbocka. Počeli su svirati kao tinejdžeri; g. 1972., debitirali albumom “Jimmie Dale and the Flatlanders.” Jimmie Dale Gilmore je i bio taj koji je trojku okupio pod imenom “The Flatlanders.” Ako ste ikada vidjeli dio Teksasa zvan Texas Panhandle, iz kojega su potekli, onda znate zašto su sebi dali to ime – Flatlanders. Joe Ely ga ovako opisuje:
Tako je ravno da u svakom smjeru možete vidjeti na daljinu od 50 kilometara; ako se popnete na konzervu tune – 100 kilometara, pa i dalje. Ubrzo nakon onog albuma iz 1972., Flatlandersi su se razišli i do kraja tog desetljeća sva trojica su, kao kantautori, već imala vrlo uspješne solo karijere. Kod njihovih poklonika javio se, međutim, i interes za njihovim zajedničkim, “Flatlanders korijenima.” Ipak, trebalo je proći 20-ak godina dok Rounder Records nije objavio album s nekim njihovim zajedničkim snimkama iz 1972., pod naslovom “More a Legend Than a Band,” Više legenda nego bend, danas priznat kao prekretnica progresivnog, alternativnog countryja.
Tijekom proteklih 30-ak godina, Gilmore, Ely i Hancock (sva trojica sada su u svojim ranim šezdesetim godinama) znali su povremeno nastupati zajedno, kao Flatlandersi, pod tim imenom izdali i tri albuma, u dugim razmacima. “Hills and Valleys” njihov je četvrti studijski i prvi u pet godina. Niti jedan od njih se više ne mora dokazivati, svaki pojedinačno stekao je reputaciju, sva trojica odavno su priznati.
Svaki s bogatim katalogom vlastitih pjesama, mogli su za ovaj album baš u njih i posegnuti, reciklirati nešto, nitko vjerojatno ne bi znao. Umjesto toga, Ely, Gilmore i Hancock udružili su svoje znatne skladateljske i pjesničke talente i napisali nešto potpuno novo. I relevantno.
Kao što je prva albuma – Homeland Refugee, aktualizirani John Steinbeck i ažurirana verzija klasika Woodyja Guthrieja. Pjesma dijelom inspirirana ironijom koju su Flatlandersi vidjeli u tekućoj “obrnutoj migraciji” iz Kalifornije u Teksas i države Srednjeg Zapada, odakle su obitelji onih koji se sada vraćaju, u masovnom egzodusu 20-ih i 30-ih godina, odlazile u Kaliforniju, “obećanu zemlju.” Odlazili zbog suše i gospodarske krize. Zbog gospodarske krize, nezaposlenosti i zapljena kuća, sada se odlazi iz Kalifornije.
“Now I’m leaving California for the dust bowl; They took it all, there’s nowhere to go; The pastures of plenty are burning by the sea; And I’m just a homeland refugee... There’s some refugees from Mexico; Behind an abandoned Texaco; We nod and smile, it’s clear we’re all the same; For everything this world is worth; We’re all just migrants on this earth; Returning to the dust from where we came.”
Snažna, oštra i pronicljiva razmišljanja, o stanju u kojemu se zemlja našla. Ispričana na način tipičan za Joea Elyja. “Texas Music Magazine” proglasio ju je “ne samo najboljom koju su Flatlandersi ikada snimili nego moguće najboljom od svih koje su, zajedno ili svaki zasebno, skladali,” prava Guthriejevska elegija o “američkom snu.” Nisu sve na albumu “Hills and Valleys” mračne poput te, “Domovinske izbjeglice.”
I nisu Flatlandersi krenuli s projektom u namjeri da progovore o nekim aktualnim događajima, ali priznaju da su im neka zbivanja iz zadnjih osam godina definitivno bila na umu – 11. rujan 2001., uragan Katrina, Irak, klonula ekonomija... Pratili su i podizanje zida duž granice s Meksikom, da bi se sprječio prelazak Meksikanaca, i napisali Tex-Mex skladbu “Borderless Love,” Ljubav bez granica, koja, zajedno sa “Homeland Refugee” i s jednom pod naslovom “After the Storm,” Nakon oluje, čini svojevrsnu trilogiju albuma.
Istovremeno romantična i politička, “Borderless Love” je duhovita satira na temu zidova, onog pravog, između Sjedinjenih Država i Meksika, i onih metaforičkih, u glavama ksenofoba. “A wall is a mirror that can only reveal one side of a story that passes for real; But break it all down, it all becomes clear; It’s the fearless who love and the loveless who fear; Borderless love, the land of the free; Borderless love, how far can you see; Borderless love, there’s no fear at all; In a borderless love there’s no need for a wall.”
S Gilmoreom, Elyjem i Butchom Hancockom, u njoj još i “počasni” Flatlander - Joel Jose Guzman, s Tex-Mex harmonikom. Nisu sve na albumu “Hills and Valleys” ni tako očito aktualne, tematske. “Just About Time,” Vrijeme je, govori o nužnoj promjeni vodstva, ali istovremeno je i najveselija pjesma koju ste ikad čuli o - smrtnosti;
“Thank God for the Road” pjesma je o cesti (There’s the sky, here’s the earth; This is the road for all it’s worth; It’s a ribbon, it’s a river, it’s a wave; It’s an arrow and it’s a snake; It’s asleep and it’s awake, And it stretches from the cradle to the grave.... Thank God for the road; And those old telephone poles; A cup of coffee and a sweet roll; When you’re trying to save your soul; Thank God for the road.”); pa još jedna začinjena Tex-Mexom – “No Way I’ll Never Need You” – kojom Flatlandersi pokazuju da nisu ni svoje rock-korijene zaboravili.
U toj istoj, Jimmie Dale Gilmore pjeva “I don’t need no World Wide Web to show me how it’s done.” Flatlandersi su neobičan trio, rijetko harmoniziraju, uglavnom pjevaju svaki sâm i posebno. Ključnu kolaboraciju ostvaruju u skladanju i pisanju tekstova. Na albumu “Hills and Valleys,” u produkciji Lloyda Mainesa, na etiketi New West Records, osam je skladbi napisanih elokventnim zajedničkim naporima.
Vlastitom spoju idealizma, humora, filozofskih razmišljanja i dobre doze razuzdanosti West Texasa, dodali su i svoju adaptaciju jedne Woodyja Guthrieja – “Sowing on the Mountain” -kao homage svom glazbenom idolu, ali i kao rezime opće teme albuma – “Hills and Valleys,” o našim usponima i našim padovima. Jimmie Dale Gilmore, Joe Ely i Butch Hancock doista su, u međuvremenu, postali, kako netko reče, “više bend nego legenda!”