Tom Avery je tek bio zavrsio svoje rekordno brzo putovanje do Juznog pola, 2002. godine, kad je poceo nesto vise saznavati o Pearyjevoj kontroverznoj ekspediciji 1909. godine.
"Sto sam vise citao, to me je kontroverzna strana price sve vise privlacila. Tada, jos uvijek nismo znali tko je prvi dosao do Sjevernog pola."
Ono sto je u cijeloj prici o Pearyjevoj ekspediciji bilo kontroverzno bila je njegova tvrdnja da su on i njegova ekipa, koja se sastojala od pomocnika Matthewa Hensona, Amerikanca africkog porijekla, te cetvorice Inuita-vodica, udaljenost od otoka Ellesmere, uz obalu Grenlanda, do geografskog Sjevernog pola prevalili za samo 37 dana.
Nije u Pearyjevoj ekipi bilo navigacijskog strucnjaka, a Pearyjev dnevnik i fotografije, doneseni s puta, nisu pruzali dovoljno uvjerljivih dokaza da je Peary doista bio taj koji je stigao do Sjevernog pola.
Tom Avery kaze da se u njemu rodila snazna potreba da istinu iznese na vidjelo i da se cijela stvar rijesi jednom i za svagda.
"Sinulo mi je da je preda mnom bila fantasticna mogucnost ponavljanja Pearyjevog i Hensonovog putovanja sa ciljem da se otkrije prava istina."
Sve ce biti isto kao i kad je Peary putovao, 1909. godine - ista oprema, isti nacini, ukljucujuci i saonioce s psecom vucom.
"Smatrao sam da ukoliko sve identicno ponovimo – ista ruta, ista vrsta pasa za vucu saonica, cak i tocna replika saonica – moci cemo doci do pravog odgovora."
I tako su Avery i njegova cetveroclana ekipa, sa 16 pasa, krenuli na naporno i opasno putovanje kroz bespuce Arktika.
"Sjeverni pol je jedno zivo mjesto; Arkticki ocean ga okruzuje, sa svojim strujama. Ogromni ledeni grebeni i izbocine stvaraju se doslovno pred vasim ocima. Ledena kora puca i pred vama je iznenada voda. Temperature su izuzetno niske jer vas cilj i jest kretati se zimi, kad je more zamrznuto, a to znaci minus 40, minus 50 stupnjeva Celzija."
Prevalivsi svoj put od osam stotina kilometara, uspjesno i u rekordnom vremenu, Avery i njegova ekspedicija nisu bili sigurni sto misliti o svom izvanrednom poduhvatu.
"Prvi je osjecaj bio vise olaksanje nego radost ili slavlje. Osjecaj velikog olaksanja- da je sve gotovo, da smo prezivjeli i da nam je sve poslo za rukom za manje vremena nego sto je trebalo Pearyju i Hensonu. Tek po povratku kuci poceli smo polako shvacati sto smo zapravo ostvarili i postigli."
Avery kaze da je nakon te, za njega najteze ekspedicije do sada, sigurniji no ikada da su Peary, Henson i njihovi vodici, Inuiti, bili prvi koji su stigli do Sjevernog pola.
"Cinjenica da nam je trebalo manje vremena, ali isto tako pravi uvid u njihovu navigaciju, u to kako su putovali, kakvu su opremu imali, sve me je to uvjerilo. Ni najmanje ne dvojim da su oni dosli do samog pola."
Istog je uvjerenja i Ed Stafford, unuk Roberta Pearyja. Averyjeva ekspedicija, kaze on, trebala bi, jednom i zauvijek, otkloniti svaku sumnju o povijesnoj ekspediciji njegova djeda.
"Za mene, to je samo dodatna potvrda onoga sto je on postigao. Ako se ne varam, pet je punih istraga o njegovim ekspedicijama provedeno do sada, i svaka je na kraju pokazala da je Peary doista i ucinio ono sto je govorio."
Iako skeptika i dalje ima, tek je nekoliko onih koji vjeruju da je Pearyjeva tvrdnja bila lazna. Njegov unuk, Ed Stafford, kaze da je Robert Peary bio covjek velikog integriteta, netko tko nikada ne bi lagao o jednom tako velikom i vaznom poduhvatu.
U prilog tome, Stafford navodi rijeci jednog drugog slavnog polarnog istrazivaca – Roalda Amundsena...Kad mu je jednom neki kriticar Pearyja rekao - A kako bas znate da je Peary dosao do Sjevernog pola, Amundsen je odgovorio - "Zato sto poznajem Pearyja."
Tom Avery i njegova ekipa uvrsteni su u Guinness knjigu svjetskih rekorda za, kako je receno, “najbrze kopneno putovanje do Sjevernog pola.” Za Averyja, medjutim, ekspedicija 2005. godine vaznija je iz jednog drugog razloga:
"Sjeverni pol cesto zovu vodoravnim Mount Everestom i ta je ekspedicija, bez ikakve sumje, bila najteza ekspedicija mog zivota. Ponoviti ono sto su Peary i Henson napravili, to je bio poseban izazov, nesto sto cemo pamtiti, s puno ljubavi, do kraja zivota."
Averyjevo povijesno putovanje do Sjevernog pola opisano je u njegovoj knjizi “To the End of the Earth,” Do kraja svijeta.