Prvih
stotinu dana na predsjedničkoj dužnosti Baracka Obame obilježilo je nekoliko
velikih inicijativa na planu nacionalne sigurnosti, uključujući nove strategije
za Irak, Afganistan i Pakistan, kao i vojni proračun dizajniran za
transformaciju načina na koji djeluje najmoćnija vojna sila u svijetu.
Dužnosnici Pentagona ovih su dana nabrojili što smatraju glavnim postignućima u zadnjih stotinu dana: nove planove za Irak, Afganistan i Pakistan; veliko pretresanje obrambene politike i načina djelovanja; nastojanja na poboljšanju skrbi ranjenih vojnika, te pružanju bolje podrške i opreme snagama na terenu, među ostalim inicijativama.
Popis čak ni ne uključuje napore na regionalnim pitanjima, poput pirata uz istočnu afričku obalu, brzu kinesku modernizaciju vojske, europsku proturaketnu obranu, nuklearne razgovore s Rusijom, te zabrinutost oko nuklearnih programa Irana i Sjeverne Koreje.
Među najdalekosežnijim odlukama je prijedlog predsjednika Obame o vojnom proračunu za slijedeću godinu, u kojemu se ukidaju neki veliki razvojni programi naoružanja i letjelica, a naglasak se nedvosmisleno stavlja na ratovanja protiv pobunjenika u kakvima se Sjedinjene Države trenutno nalaze. Proračun je početkom travnja predstavio ministar obrane Robert Gates.
"Moramo
rebalansirati programe našeg ministarstva kako bismo institucionalizirali i
financirali naše sposobnosti da se borimo u ratovima u kakvima se nalazimo
danas. To su scenariji s kojima ćemo se najvjerojatnije susretati i u godinama
koje predstoje, uz istodobno osiguravanje rezerve za druge rizike i hitne
slučajeve" - rekao je ministar Gates.
Zalažući se za tako radikalne promjene, Robert Gates koristi svoj ugled kao jedini ministar obrane u povijesti Sjedinjenih Država koga je nova predsjednička administracija zamolila da ostane na dužnosti koju je obnašao u prethodnoj vladi. On kaže da se plan proračuna temelji na potrebama zemlje, te ocjenjuje da su kritike proračuna najvjerojatnije politički motivirane.
No, analitičari poput Thomasa Donnellyja, iz Instituta American Enterprise, smatraju da ima mjesta i legitimnim kritikama: "Jako me brinu najavljeni rezovi u proračunu za obranu i u obrambenim programima. To će neizbježno s vremenom dovesti do smanjenja borbenih sposobnosti američkih oružanih snaga."
Donnelly kaže da, premda ministar Gates govori o 'balansiranju rizika', ono što on čini - u stvari povećava rizike: "Balansirati rizik, ali uz ogromnu ukupnu količinu rizika, znači, na koncu, velik korak unazad. Dakle, postizanje jednake nesposobnosti da odgovorimo na konvencionalno ratovanje – a vidjeli smo kako se vojska mučila i naprezala da odgovori na izazove neregularnog ratovanja u zadnjih nekoliko godina! – meni se ne čini kao ikakvo poboljšanje."
Donnellyja također zabrinjava da se od ministarstva obrane traže smanjenja troškova dok se istodobno drugim ministarstvima dozvoljava da troše više na domaće programe.
Na drugoj strani
političkog spektra, Michael O'Hanlon, iz Instituta Brookings, dijeli tu
zabrinutost, ali kaže da su neke kritike pretjerane,
podjednako kao što su i tvrdnje da je Obamin i Gatesov obrambeni plan –
revolucionaran. "Usprkos
činjenice da je gospodin Gates predložio čitav niz uglavnom dobro promišljenih
prijedloga, ja bih ipak ovo stavio u kategoriju evolucije, a ne revolucije. Što
se mene tiče, to je dovoljno" - kaže O'Hanlon.
I Donnelly i O'Hanlon ističu da bi moglo doći do velikih izmjena u obrambenom planu administracije sada kad se Kongres priprema da o njemu raspravlja. Obojica analitičara se slažu da će slijedećih nekoliko stotina dana biti podjednako važni kao i prvih stotinu dana za predsjednika Obamu.
Michael O'Hanlon kaže da je sada vrijeme da se velike ideje koje je predsjednik uobličio – ratne strategije i proračun, primjerice – sada počnu provoditi u djelo: "Postoji čitav niz specifičnih, konkretnih, suštinskih promjena koje sada treba provesti. Inicijalni period u kojemu upoznajemo općenite zamisli i u kojemu se mijenja ton američke vanjske politike sada treba zamijeniti periodom taktičke provedbe. Odnosno, treba zasukati rukave i baciti se na posao."
Glasnogovornik Bijele kuće je ocijenio da je prvih stotinu dana bilo 'vrlo mnogo posla' po svakom kriteriju, dodavši da će i slijedećih sto biti jednako tako prepuno posla. S dva rata, sigurnosnom krizom u Pakistanu, vjerojatnim bitkama oko proračuna u Kongresu, te čitavim nizom vojnih problema diljem svijeta, ta bi se glasnogovornikova ocjena mirne duše mogla smatrati – skromnom.