Iako sadašnja ekonomska kriza nije niti približno teška kao ona tridesetih godina prošlog stoljeća, u Americi se posljednjih mjeseci razmjerno često govori o Velikoj gospodarskoj krizi. Bio je to trenutak kada je država svom snagom intervenirala u nacionalnoj ekonomiji, kako bi je stabilizirala. Većina je tadašnjih državnih programa financirala javne radove za nezaposlene, u građevinarstvu i općenito infrastrukturi. No, Bijela je kuća tada novčano pomagala i – umjetnost.
1933. godine, četvrtina američkog radnog sposobnog stanovništva bila je nezaposlena. Među tim milijunima bilo je i desetak tisuća umjetnika. I za njih je, kao i fizičke radnike, država organizirala rad – kaže George Gurney, kustos Muzeja Smithsonian za američku umjetnost:
"Umjetnici su svaki tjedan primali plaću, za svoj rad. Ideja je bila da ih država plati, a da oni svojim djelima ukrase javna mjesta. Većina tako financiranih umjetnina su murali, kipovi – uopće spomenička umjetnost – te umjetnost inspirirana narodnim motivima."
George Gurney postavio je izložbu pod naslovom '1934: New Deal za umjetnike' na kojoj je izloženo 56 umjetničkih slika koje su nastale u okviru ovog vladinog programa. Platna mahom prikazuju realističke motive – polja, tvornice, sela i gradove te Amerikance na poslu – u brodogradilištima i rudnicima te poljima. Ima i slika koje prikazuju dokolicu – klizalište u newyorškom Centralnom parku, utakmicu baseballa ili prizor s jedrenja u Novoj Engleskoj.
"Slikali su se motivi iz života i po tome je ova izložba odraz tadašnje američke stvarnosti, 1934. godine," kaže George Gurney.
Pomalo začuđuje činjenica što tek malen broj izloženih eksponata u muzeju Smithsonian odražava težak život za vrijeme ekonomske krize. George Gurney objašnjava zašto:
"Očit je pozitivan duh. Oko četvrtine umjetnika koji su tada primali državnu pomoć bili su imigranti iz drugih zemalja, a oni su ljudi koji, općenito gledano, vole stvari opisivati u pozitivnom svjetlu."
Iako je bilo kritika da država ne bi trebala novčano pomagati umjetnost, pogotovo ne kupovati umjetnička djela, program državnog financiranja umjetnika bio je popularan – kaže kustosica Ann Prentice Wagner:
"Bilo je tu slikara iz svih krajeva zemlje, i njihova su djela prikazivala upravo te lokalitete iz kojih su dolazili. Bilo je svima očito da cijela nacija profitira takvim programom."
Do izložbe u muzeju Smithsonian ove su slike mahom bile izložene u školama, javnim knjižnicama i vladinim ustanovama. Dvije trećine radova kasnije je bilo postavljeno i u Bijeloj kući, na ponos svojih autora – kaže kustosica muzeja Smithsonian. Program državne novčane pomoći za umjetnike trajao je samo šest mjeseci, no subvencioniranje vrijedne umjetnosti – slikara, glazbenika i pisaca - nastavilo se godinama, otprilike do Drugog svjetskog rata. Murali nastali krajem tridesetih – autora Bena Shahna – krase inače i zgradu Glasa Amerike u Washingtonu.