Američki i ruski predsjednik po prvi puta se sastaju danas na marginama sastanka G20 u Londonu. Novi ruski predsjednik u prošlosti je bio i neprijateljski nastrojen prema zapadu, no pozivao je i na suradnju s Washingtonom. Peter Fedinsky razgovarao je s nekoliko moskovskih stručnjaka za vanjsku politiku o susretu dvojice predsjednika u Londonu.
U svom napisu u jučerašnjem Washington Postu, ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev kaže da postoje mnoga pitanja na kojima Rusija i Amerika mogu surađivati. Neka od njih su, nastavlja on, razoružanje, Afganistan te globalne financije.
U međuvremenu, dva su događaja izazvala različita tumačenja: gospodin Medvjedev je, naime, objavio plan strateškog naoružanja Rusije, a zatim je Kirgistanu ponudio paket pomoći vrijedan dvije milijarde dolara, čime je značajno otežan američki napor u Afganistanu, budući da je Kirgistan - nakon odluke Moskve o financijskoj pomoći - otkazao američkim trupama korištenje vojne baze preko koje se opskrbljuju trupe u Afganistanu.
Rusija je također prijetila da će, kao odgovor na predloženo američko postavljanje proturaketnog štita u centralnoj Europi, postaviti svoje Iskander rakete nedaleko od poljske granice, te je odbila potpuno isključiti mogućnost prodaje raketa zemlja-zrak Iranu.
Fyodor Lukyanov, glavni urednik časopisa Russia in Global Affairs, kaže da moskovska promjenjiva politika za cilj ima ojačati poziciju Rusije u dijalogu s Amerikom. On dodaje da će jedna od tema razgovora u Londonu vjerojatno biti američki prijedlog o postavljanju raketnog obrambenog štita u centralnoj Europi. I Busheva i Obamina administracija naglasile su da ovaj sistem ima za cilj zaštitu od Irana, no Moskva ga doživljava kao prijetnju Rusiji.
Gospodin Lukyanov kaže da je prijetnja postavljanja Iskander raketa bila retoričko upozorenje, koje nitko nema namjeru zaista i sprovesti u dijelo, pogotovo što se čini da postavljanje raketnog obrambenog štita u centralnoj Europi nije prioritet Obamine administracije u nadolazećim godinama.
On takodjer dodaje da problem oko članstva Ukrajine i Gruzije u NATO savezu – kojem se Rusija jako protivi - može biti izbjegnut ukoliko Obamina administracija umanji proritete koje daje Kijevu i Tbilisiju. Sjedinjene Države neće nikada prepoznati zonu ruskog utjecaja u tim zemljama, naglašava gospodin Lukzanov.
Dmitrij Trenjin, direktor moskovskog Carnegie Centra primjećuje da se većina Ukrajinaca protivi ulasku u NATO savez, no da istovremeno Ukraijnci, kao i mnogi drugi narodi središnje Europe, povijesno Rusiju smatraju agresorom, od kojeg ih NATO može zaštititi. Kremlj također stvara nepovjerenje u Ukrajini, gdje je Rusija, kako on kaže, sama sebi najgori neprijatelj.
Gospodin Trenin smatra da službeni i neslužbeni potezi Rusije koji u pitanje dovode stabilnost Ukrajine, njene granice, te postojanje ukrajinske države, ne jačaju rusku poziciju, te da ne pridonose razvoju mirnih i civiliziranih odnosa dviju država.
Sergei Rogov, direktor američko-kanadskog inistituta pri Ruskoj akademiji znanosti, kaže da mogućnost postavljanja NATO-vih raketa na ukrajinskom teritoriju Rusiju brine jednako koliko su i sovjetske rakete na Kubi prije 50 godina brinule Sjedinjene Države.
Gospodin Rogov dodaje da Iran već posjeduje rakete koje mogu doseći ruski teritorij, te da Moskva ne želi da se ta zemlja domogne nuklearnog oružja, mada sumnja da ta zemlja radi na razvoju nuklearnog oružja. Kaže da se Rusija slaže sa Sjedinjenim Državama o većini pitanja vezanih za Iran, no da se protivila prijelogu administracije predsjednika Busha za uvođenje ekonomskih sankcija protiv Teherana.
Iako inzistira da iranski nuklearni program ima mirnodopsku svrhu, gospodin Rogov naglašava važnost novog američko-ruskog dogovora o ograničavanju strateškog naoružanja, kako bi se spriječila nuklerna proliferacija, naročito u Iranu i Sjevernoj Koreji. Postojeći sporazum istječe u prosincu ove godine.