Američki predsjednik Barack Obama rekao je da bi američki obrazovni sustav trebao biti takav da mu cijeli svijet pozavidi. Pritom je obećao da će njegov tek najavljeni plan reforme poboljšati edukaciju na svim razinama, od predškolskih programa do sveučilišta. Dok se obrazovni djelatnici slažu s tim ciljem, njihove vizije o tome kako ga postići različite su. Faiza Elmasry izvješćuje o dva različita pristupa izazovu stvaranja obrazovnog sustava koji bi poticao maštu i kritičko mišljenje.
Priča "Budi vrijedan, budi dobar" Jayja Mathewsa, govori o dvojici mladih učitelja koji su započeli svoju karijeru u školi koju pohađaju siromašna djeca u središtu Houstona, u Teksasu.
"Njih su obojica završili najbolje fakultete u zemlji, Ivy League koledže. Mislili su da će biti savršeni, no kad su počeli podučavati u osnovnim školama u Houstonu, shvatili su da su užasno loši učitelji. Učenici bi im od nastave napravili kaos, a oni nisu znali kako ih dovesti u red," kaže Mathews.
Stoga su Dave Levin i Mike Feinberg, nastavlja Mathews, puno radili, u nastojanju da to promijene. Nešto su naučili od već iskusnih učitelja, a nešto su, kaže Mathews, radili po svojoj logici: đake bi duže držali na satu, zadržavali ih i nakon nastave, posjećivali im roditelje u slučaju lošeg vladanja.
A 1994.-e godine osnovali su jedan mali razred u kojem su odlučili podučavati na vlastiti način. Nazvali su ga KIPP, što je skraćenica od ‘Knowledge is Power Program,’ program pod imenom Znanje je moć. Rezultati su bili tako iznenađujući da je KIPP godinu dana kasnije uveden u čitavoj školi.
"Produžena nastava vrlo je važna. Njihova traje oko devet sati, a standardna tek šest i pol. Učenici se sastaju i svake druge subote, a imaju i obaveznu ljetnu školu u trajanju od tri tjedna. Levin i Feinberg puno očekuju od svojih učenika: u petom im razredu kažu da će svi od njih ići na fakultet. Naglasak stavljaju na rezultate, stvaraju duh zajedništva….Njihova strategija primjenjuje se i u pripremi novih direktora. Oni, naime, upošljavaju kvalitetne nastavnike i pružaju im obuku u trajanju od godinu dana. Na taj način pripremaju ih da oni započnu vlastite škole. Oni su kod tih mladih direktora potaknuli kreativnost," pojašnjava Mathews.
Otada je taj program postigao dojmljive rezultate, i u Teksasu i diljem zemlje. Prvih tisuću djece koja su prošla program postigla su dvostruko bolje rezultate u čitanju i u matematici. Sad su, kaže Mathews, Levine i Feinberg stvorili mrežu koja će ovog ljeta brojiti 84 škole u području glavnog američkog grada Washingtona i u 20 saveznih država. Dok Mathews misli da širenje KIPP programa može pružati kvalitetnu naobrazbu djeci iz obitelji s niskim primanjima, John Taylor Gatto drugačijeg je mišljenja:
"Sigurno da postoje brojni pošteni i inteligentni ljudi u programima o kojima govorite, no svi su oni usmjereni ka poboljšanju učeničkih rezultata u testovima."
U svojoj knjizi "Oružja masovnog uništenja," ovaj 75-ogodišnji nastavnik u mirovini objašnjava da američki obrazovni sustav treba iz temelja reformirati:
"Naše škole forsiraju pamćenje činjenica, a ne njihovo povezivanje, stvarajući tako neinventivnu, nesnalažljivu, i pomalo zabrinutu masu ljudi koji sigurno mogu biti pouzdani radnici, ali ne onakvi kakve mislim da naš svijet danas treba."
Testiranje je jedan aspekt tekućeg obrazovnog sustava kojeg se mora mijenjati. Gatto predlaže vrednovanje učenika prema njihovim rezultatima u aktivnostima u stvarnom životu. On tvrdi da bi učenici trebali manje vremena provesti u učionici, a više u raznim zadacima van škole, poput praćenja rada tvrtki, vođenja bilježaka i čak obavljanja određene vrste poslovne prakse.
Gatto se također zalaže za kreiranje novog, rigoroznijeg nastavnog programa koji će pomoći osloboditi dječju maštu i ponukati ih na kritičko mišljenje. Jer, kaže, ako ona znaju da ono što čitaju, poput nekih knjiga klasika, za njih ima određenu vrijednost, nije im važno kakav izazov taj pothvat može predstavljati. Kada je, kaže, podučavao u školama njujorškog Harlema, djeci nije bilo teško čitati čak ni Moby Dicka, po njemu najtežu ikada napisanu knjigu američke književnosti.
Nakon 30-ogodišnje karijere učitelja u javnim školama, John Taylor Gatto danas je strastveni zagovarač školske reforme. On kaže da će promjena tekućeg obrazovnog sustava u Sjedinjenim Državama omogućiti odlučnoj, dosjetljivoj i maštovitoj djeci da se razvijaju u skladu sa svojim mogućnostima. To je upravo ono – dodaje on – što naš svijet sada treba.