U vrijeme objavljivanja romana The Grapes of Wrath, "Plodovi gnjeva," u travnju 1939. godine, Velika depresija, Velika gospodarska kriza, vukla se već gotovo deset godina i nije bilo nikakvih znakova da će tako skoro biti okončana.
Na tisuće je obitelji bilo primorano napustiti svoje male farme u državama američkog Jugozapada, što zbog nezapamćene suše, što zbog kolapsa gospodarstva. Na tisuće je njih, poput obitelji Joad, iz Steinbeckova romana, natovarilo svoja stara, rasklimana vozila članovima obitelji i bijednom imovinom i krenulo put Kalifornije, u nadi da će život tamo biti bolji, da će tamo biti posla. Po dolasku, međutim, otkrili su da ih Kalifornija nije ni trebala ni željela. Nagnali su ih, kao stoku, u bijedne i turobne vladine, kako su ih zvali, "sanitarne logore," kojima su glad i bolesti harale.
Steinbecka je list San Francisco News poslao u te logore, da izvijesti o situaciji migranata. S notesom u ruci, on je i prošao uzduž i poprijeko kalifornijske Central Valley, doline koju je dobro poznavao iz djetinjstva, od jednog radničkog logora do drugoga, i u jednom od svojih prvih izvještaja ovako opisao sudbinu tih ljudi koji će i postati inspiracija za pisanje romana:
"U Kaliforniju obično stižu bez ičega, jer i zadnje su resurse iscrpili da bi došli do kraja puta, bili prisiljeni prodavati čak i pokrivače i posuđe, alat i oruđe, da bi mogli kupiti benzin do Kalifornije. Stižu zbunjeni, iznureni, u stanju polu-izgladnjelosti, sa samo jednom potrebom koju je trebalo smjesta riješiti – posao pronaći, po bilo kakvoj plaći, da bi obitelj imala što jesti."
U jednom logoru, nedaleko njegovog rodnog Salinasa, Steinbeck je zatekao oko 2.000 ljudi natiskanih u jedno jadno skrovište, mnogi s groznicom, upalom pluća, trbušnim tifusom, tuberkulozom. Hrane je bilo malo, pitke vode još manje. Jednom, kad su neredi izbili, policija ih je brutalno ugušila."Bolestan, slab i nejak, čovjek se ne može boriti," pisao je Steinbeck. "Bossovima i policiji ta je tajna bila dobro poznata, znali su da će tako oni pobijediti."
Po objavljivanju serije članaka o migrantima, Steinbeck je shvatio da tu ima dovoljno materijala za pisanje romana; tad se u njegovoj glavi rodila ideja za pisanje "Plodova gnjeva. "U svom je dnevniku zapisao: "Kad bih samo mogao napisati tu knjigu onako kako treba, bila bi to jedna od najboljih knjiga, bila bi to istinska američka knjiga."
Osam ih je već imao napisanih, uključujući "Of Mice and Men;" bila je objavljena dvije godine ranije, 1937., i polučila veliki uspjeh, i kao knjiga i kao kazališni komad. Steinbeck se s velikim žarom bacio na posao.
Odlučio je napisati knjigu epskih razmjera, pisanje usredotočiti na jednu obitelj, Joadove, pratiti ih na putu od njihove farme u Oklahomi, niz Route 66, do Kalifornije, gdje će, s tisućama drugih "Okies," kako su zvali one iz Oklahome, i oni morati završiti u jednom od logora.
U svoj je dnevnik također zapisao da će "roman biti napisan tehnikom glazbe," da će pokušati "koristiti forme i matematiku glazbe, a ne proze," da će roman biti "simfonijski, po svom sastavu, naravi, tonu, dosegu i širini."
Pisanje, u početku, nije išlo lako. Prvi pokušaj, priču pod naslovom "The Oklahomans," je uništio.Puno je bilo unosa u dnevnik (kasnije izdan pod naslovom "Working Days: The Journals of the Grapes of Wrath 1938 – 1941") poput ovoga, od 13. lipnja 1938. godine, dan nakon noći provedene kod Martina Raya, jednog od pionira kalifornijskog vinogradarstva i vinarstva: "Preda mnom je novi tjedan i ne izgleda mi ni najmanje naklonjen. Sinoć smo gore, kod Raya, popili puno šampanjca. Nisam trijezan onoliko koliko bih volio da jesam. Ali pokušat ću... Svašta se može dogoditi za vrijeme pisanja ove knjige, ali ne smijem klonuti, ovo moram napraviti. Pomanjkanje volje, čak i za samo jednog dana, moglo bi imati teške posljedice, teže, ozbiljnije i važnije negoli protraćeno vrijeme ili nedostatak riječi. Cijeli fizički temelj romanu disciplina je pisca, njegova materijala, njegova jezika. Pomanjkanje discipline odražava se na svemu tome. Ova maglica u mojoj glavi možda je nagovještaj kršenja discipline. To još ne znam. Ali smjesta, ovog časa, kanim to saznati."
Unatoč mamurlucima i sumnjama u samoga sebe, Steinbeck je, jednom kad mu je krenulo, napredovao zadivljujućom brzinom i lakoćom. Uz glazbu Stravinskog i Čajkovskog, s gramofona kraj pisaćeg stola, do listopada 1938. godine Steinbeck je uspio završiti i predati rukopis od 200.000 riječi. Dvadeset šestog listopada, zapisao je u svoj dnevnik: "Završio ovog dana, nadam se da je stvar dobra."
Još početkom rujna imao je naslov romana – Grapes of Wrath. Naslov je predložila njegova supruga Carol, riječi su bile uzete iz abolicionističke Hymn of the Republic, pjesme koju je, 1861. godine, napisala Julia Ward Howe i koja je bila popularna tijekom američkog Građanskog rata: "Mine eyes have seen the glory of the coming of the Lord; He is trampling out the vintage where the grapes of wrath are stored..."
Za "Plodove gnjeva" John Steinbeck, pisac kojega će mnogi američki kritičari, još godinama kasnije, zvati "naivnim mistikom" i "hausfrau sentimentalistom," bit će nagrađen Pulitzerovom nagradom, a prema njoj će i film biti napravljen, u režiji Johna Forda, nagrađen Oscarima, iako knjiga i film različito završavaju. Ukupno, Steinbeck je napisao 25 knjiga; za "Plodove gnjeva," uglavnom, dodijeljena mu je, 1962. godine, i Nobelova nagrada.
Taj je njegov roman, to nije potrebno ni isticati, privukao pozornost cijele zemlje na situaciju radnika migranata. Podršku knjizi odmah je izrazila i prva dama Amerike, Eleanor Roosevelt. Ubrzo, ogromna savezna sredstva bila su odobrena za pomoć onima u Kaliforniji, donesene bile promjene u zakonu o radu, kao rezultat kongresnih saslušanja, a Steinbeckov je roman postao i katalist promjene ponašanja samih Kalifornijanaca od kojih mnogi, tada, nisu bili u potpunosti svjesni toga koliko je težak bio položaj migranata.
"Steinbeck je," zaključuje svoj članak, naslovljen "Kalifornijski sanjar," kritičar i autor Jay Parini, 2002. godine, "uspio napisati svoju 'veliku knjigu,' jednu od najboljih knjiga, istinsku američku knjigu. Postala je klasik istog časa," i to je već sedam desetljeća.
U vrijeme objavljivanja romana, Steinbeck se, zbog svojih društvenih i političkih gledišta, zbog, kako su mnogi tvrdili, "njegovog pretjerivanja u opisima položaja siromašnih i stanja u logorima," našao pod kišom napada, kako desnice tako i ljevice. Steinbeck je, u stvari, o uvjetima u logorima pisao puno blaže od istine, vjerujući da točan opis ne bi jednako dobro odgovarao potrebama njegove priče.
Socijalist, propagandist, "crveni," vikali su na njega mnogi.Knjigu su javno spaljivali, kao komunističku propagandu, raspravljalo se o njoj na koledžima, na radiju. Među onima koji su ga najžešće napadali našla se čak i udruga Associated Farmers of California, čija je prava Steinbeck zapravo branio. Dok su pristaše za knjigu govorile "Uncle Tom’s Cabin Velike depresije" (http://www.voanews.com/croatian/archive/2002-03/a-2002-03-05-17-1.cfm), antagonisti su se pridružili kampu Lylea Borena, kongresnika iz Oklahome, koji je rekao da je knjiga "čista laž, đavolja kreacija jednog bolesnog, izopačenog uma." Što je najvažnije – bila je čitana!
I još uvijek je, zajedno s drugim Steinbeckovim knjigama, jedna od najčitanijih knjiga. U srednjim školama i na koledžima vjerojatno zato, pisao je nedavno Jonathan Yardley, književni kritičar Washington Posta, "što su za čitanje lake, zato što su poštene u prikazu radničke klase Amerikanaca, zato što strasno i gorljivo podržavaju osnovne američke vrijednosti i načela, čak i onda kad kritiziraju neke aspekte američkog života. Možda literarno manje vrijedne, one posjeduju integritet koji privlači mlađe čitatelje. A starije? Na to je pitanje već malo teže odgovoriti.... Iskrenost, moguće. Čitatelji instinktivno razlikuju pisca čiji rad crpi na iskrenim, stvarnim osjećajima od onoga koji se na umjetnost ili na izmišljeno oslanja... Mrtav već četiri desetljeća, Steinbeck je za svog izdavača – Viking Penguin – isto što i Khalil Gibran za izdavačku kuću Knopf – beskonačni izvor prihoda."
Po mišljenju T. C. Boylea, autora knjige "The Tortilla Curtain" (1995), o današnjim meksičkim imigrantima, "Plodovi gnjeva" knjiga je koja i danas ima utjecaja, jer "svijet se nije promijenio onoliko koliko bi volio vjerovati da jest. "Po Boyleu, roman je ostao aktualan ne samo zbog svoje politike, već zato što je priča dobro napisana, zato što je uspješan zapis povijesti Amerike, iz političke, dakle, ali i umjetničke perspektive.
Časopis Time uvrstio je The Grapes of Wrath među 100 Najboljih romana na engleskom jeziku, pisanih u razdoblju od 1923. do 2005. godine.
Rijetko prvo izdanje te Steinbeckove knjige prodano je na dražbi, g. 2007., za nevjerojatnih 47.800 američkih dolara, dvostruko više nego što se očekivalo, postavivši time, smatra se, svjetski rekord za knjigu jednog Nobelovca.