"To je fascinantno pitanje. Zapravo, to je kao kad pitate još nerođeno dojenče 'što je tvoja majka?' Još nemamo na njega pogled izvana. Lakše bi pitanje bilo 'što je u svemiru?' U njemu su planeti i galaksije i zvijezde i crne rupe…Onda se pitamo kako su sve tamo dospjele. Pa 'što je stvorilo zvijezde, a što planete?'"
Tyson ima mnogo javnih uloga – on je znanstevnik, autor, voditelj televizijskog programa o znanosti i direktor Planetarija Hayden, jednog od najvećih planetarija na svijetu. No, on kaže da je njegova najvažnija uloga ona javnog znanstvenika koji promiče znanstvenu pismenost. Tu, dodaje on, postoji i nešto više od javne dužnosti: on je jednostavno zaljubljen u svemir i zbog toga želi, kao i bilo koji drugi zaljubljenik, prosvijetliti ljude o njemu:
"Ne uskačem ljudima u lice ukoliko me ne pitaju. A kad to učine, onda im se stvarno sav unesem, i pričam im o crnoj rupi i velikom prasku i potrazi za životom i sudarajućim galaksijama, i o sljedećem asteroidu. Pritom pratim što to u ljudima izaziva uzbuđenost, širenje zjenica i podizanje obrva – vidim da se stvarno sažive s tim, što je jako dobro."
Tysonova vlastita fasciniranost nebeskim svodom počela je kad mu je bilo devet godina. Tada su ga njegovi roditelji odveli u Planetarij Hayden u Američkom prirodoslovnom muzeju u New Yorku. Drugi veliki trenutak za njega bio je kad mu je kao jedanaestogodišnjaku jedan prijatelj posudio dalekozor. Tyson kaže da je ostao bez daha kada je ugledao Mjesec – bio je veći i ljepši nego ikada. A onda i planine, doline, krateri, brda…Skroz se 'zarazio,' i otada je znao da će jednoga dana postati astrofizičar.
Zbog toga se upisao u glasovitu Znanstvenu školu u Bronxu, poznatu po tehnički nadarenim učenicimai po brojnim laureatima Nobelove nagrade koji su je pohađali. Potom je diplomirao fiziku na Harvardu te doktorirao na Sveučilištu Columbia. Tamo se specijalizirao za nastajanje i nestajanje zvijezda te za strukturu Mliječnog puta.
"Galaksije su prekrasne, divno ih je promatrati. Osim toga, one su i izvrsni organizatori zvijezda u svemiru. Poput 'gradova u svemiru.' A ima ih na desetke milijardi. Ako želite znati što zvijezde rade, upitajte se što rade galaksije," kaže Tyson.
Prema njemu, svemir nije daleko od nas. Mi smo također svemir. Njegova nijansirana svijest o tome razlog je sreći i ispunjenosti koje on naziva duhovnošću:
"Tog postajete svjesni kad shvatite da su upravo atomi koji se nalaze u vašem tijelu, oni teži poput ugljika, dušika, kisika pa sve do željeza – stvoreni u središtu zvijezda naše galaksije, zvijezda koje su se na kraju svog postojanja rasprsle, razasuvši te obogaćene sastojke u plinske oblačiće koji će kasnije formirati zvijezde i planete i ljude. Zemlja je u svemiru. Mi smo na Zemlji, a istovremeno svemir je i u nama. Taj se fenomen samo može nazvati 'duhovnim.'"
Neil DeGrasse Tyson još uvijek mora istražiti, i s nama podijeliti, puno svjetova prije nego što će objesiti svoj čarobnjakov šešir. Trenutno radi na proširivanju edukacijskog programa u Centru Rose za Zemlju i svemir. Također planira započeti raditi na knjizi o podučavanju znanosti u školama. On kaže da su djeca prirodniistraživači svemira. Zbog toga bi, kaže, glavna uloga odraslih trebala biti da im se jednostavno sklone s puta.