Drugi amandman Ustava Sjedinjenih Država jamči Amerikancima pravo na nošenje oružja. Savezni istražni ured procjenjuje da se u Sjedinjenim Državama preko 200 milijuna komada različitog vatrenog oružja nalazi u privatnom vlasništu. Taj broj je u naglom porastu, posebice od kada se za predsjednika kandidirao Barack Obama, koji se zalaže za strožiju kontrolu oružja. Prodaja oružja nadalje je porasla nakon njegove pobjede na izborima 4. studenog, a - kako kaže Lauren Kirby - ona nastavlja rasti i na početku njegova predsjedništva.
Svake se godine diljem Sjedinjenih Država održi pet tisuća prodajnih izložbi oružja. Jedna od njih je i ona održana vikend nakon Božića u Kansas Cityju. Iako službene brojke o tome koliko je zapravo vatrenog oružja prodano na ovakvim skupovima ne postoje, tipična izložba ove vrste privuče otprilike između dvije i deset tisuća ljudi. Stoga su za trgovce oružja na malo, poput Barryja i Madonne Walker, ovakva događanja pravi rudnik potencijalnih kupaca. Uslijed postojećeg porasta prodaje, Walkerovi sudjeluju na tri izložbe tjedno. U posljednje vrijeme, čini se, nikako da sa sobom ponesu dovoljno robe:
"Od predsjedničkih izbora, za nekoliko modela oružja kupci se nalaze na listi čekanja šest mjeseci do godinu dana. A jučer smo prodali sve pištolje koje smo imali," kaže Barry Walker.
To su vrste oružja nalik vojnima. Proizvođači jednostavno ne mogu u korak s potražnjom. Za Clintonove administracije, Kongres je zabranio civilno posjedovanje tog takozvanog napadačkog oružja. Za Busheve vlade, ta je zabrana istekla, pa su tijekom proteklih pet godina ove vrste oružja preplavile tržište. Nekoliko štandova dalje, Bill Choate slaže svoju robu. On kaže da se pobornici oružja pribojavaju da će predsjednik Obama ponovno uvesti zabranu na tu vrstu oružja. Taj bi potez, kaže on, doveo do nesigurnosti u poslovanju:
"Clintonova zabrana nije dozvolila prodaju bilo kakvog poluautomatskog oružja s više od deset metaka. Ova puška, s osamnaest, bila bi protuzakonita. Ova s deset bi prošla. A što na tom planu smjera Obama, nitko ne zna. No barem za sada, posao nam cvate."
Međutim, Bill Choate kaže da je svjestan da oni kupci koji kupuju oružje po prvi put to čine iz razloga koji nema veze s budućom zabranom ovakvog oružja. Kaže da je, zbog loše ekonomije, većina njih preplašena. Boje se, kaže, oružane provale i zato kupuju oružje. To je, dodaje on, društveni problem. Brian Feeble je odvjetnik Kampanje Brady koja se zalaže za sprečavanje oružanog nasilja. Tu je organizaciju osnovala supruga bivšeg glasnogovornika Bijele kuće za vrijeme administracije Ronalda Reagana. Brady je pogođen hicem i teško povrijeđen u pokušaju atentata na predsjednika. Feeble smatra da trenutna društveno-politička situacija u zemlji ne navodi one koji nisu imali oružje da ga odjednom kupe:
"Ljudi koji kupuju oružje već su vlasnici oružja. Samo kupuju još. U tom se smjeru krećemo. No, vidjet ćemo da li će Barack Obama ponovno uvesti zabranu nošenja određene vrste vatrenog oružja."
To je oružje koje ima posebne karakteristike, poput specijalnog oblika drške pištolja za lakše rukovanje. Cilj Kampanje Brady je držati opasno oružje podalje od opasnih ljudi. Brian Feeble kaže da ta organizacija nema ništa protiv građana koji se pridržavaju zakona i prodaju ili kupuju oružje za lov ili samoobranu. Ali, dodaje, ti građani ne trebaju oružje s posebnim karakteristikama koje pomažu pri napadu na drugu osobu. Nitko ne treba te dodatke za lov ili samoobranu. To obrazloženje razljućuje pobornika nošenja oružja, Johna Hartmana iz Kansas Cityja:
"Nije mi jasno zbog čega bi netko odlučivao o onome što ja trebam, a što ne. Ne trebam automobil koji ide 150 milja na sat – ali ga imam. Vama ne trebaju visoke pete, ali ako vam se sviđaju, možete ih nositi."
Za pobornike kontrole oružja zabrana nošenja napadačkog vatrenog oružja razumni je kompromis, siva zona u prilično crno-bijelom problemu. No, oni koji su za nošenje tog oružja – poput Johna Hartmana, ne slažu se. Dok Drugi amandman američkog Ustava jamči Amerikancima nošenje oružja, ostaje otvoreno temeljno neslaganje oko toga kakvu vrstu oružja Amerikanci smiju nositi, te kakvu bi ulogu trebala imati vlada u održavanju javne sigurnosti u zemlji vrlo naklonjenoj oružju.