Godine 1933., jednog drugog novoizabranog američkog predsjednika dočekalo je gospodarstvo u kolapsu. "Zemlji treba akcija, i treba joj sada,"rekao je Franklin Delano Roosevelt u svom prvom inauguralnom govoru. Tijekom svoje predsjedničke kampanje, Roosevelt je i obećao "novo poslovanje" američkom narodu. S nadmoćnom pobjedom na izborima, ušao je u Bijelu kuću i, prije 75 godina, njegovo je obećanje, i njegov plan, da zemlju ponovno digne na noge i dobilo ime "New Deal,"Novo poslovanje. Jedan od mnogih programa New Deala bio je onaj poznat pod kraticom WPA, uveden 1935. godine.
Works Progress Administration, ili WPA, najslavniji je od svih programa, ili agencija, Rooseveltovog New Deala, jer utjecao je na živote izuzetno velikog broja Amerikanaca. Kad je Roosevelt bio inauguriran za predsjednika prvi puta, 4. ožujka 1933. godine, Sjedinjene Države bile su na vrhuncu Velike depresije, Velike gospodarske krize, koja je počela 1929. godine. Negdje između 13 i 15 milijuna Amerikanaca, otprilike četvrtina radne snage, bilo je bez posla; farmeri su bili u velikim nevoljama, cijene su pale za šezdeset posto; industrijska proizvodnja je opala za više od 50% u odnosu na proizvodnju 1929. godine; u zemlji je bilo dva milijuna beskućnika; do 4. ožujka 1933., u trideset dvije, od tadašnjih četrdeset osam saveznih država, banke su zatvorile vrata.
Još u svom inauguralnom govoru, Roosevelt je, za ekonomsku krizu, optužio bankare i financijere, glad za profitom i koristoljubive temelje kapitalizmu.
Tijekom prvih 100 dana svoje administracije, Roosevelt je dao zakonske prijedloge za regulaciju bankovnog sustava, dotiranje farmera, nadzor burze, smanjenje nezaposlenosti i "kroćenje" rijeke Tennessee (za suzbijanje poplava, proizvodnju struje i modernizaciju siromašnih farmi u dolini rijeke). Jedan zaprepašteni član Kongresa izjavio je da je "program glasio kao prvo poglavlje Knjige postanka. "Lyndon Johnson će kasnije za Roosevelta reći: "Jedini za kojega znam, bilo gdje, bilo kada, koji se nikad nije bojao ničega!"
WPA (Works Progress Administration, preimenovana u Work Projects Administration, 1939.) bila je najveća New Deal agencija i, zahvaljujući Rooseveltovoj viziji i njegovoj izvršnoj naredbi, te kongresnom financiranju, u razdoblju od 1935. do 1943. godine, omogućila je posao za više od osam i pol milijuna Amerikanaca, u gotovo svim dijelovima Sjedinjenih Država, sa svrhom povećanja kupovne moći nezaposlenih njihovim upošljavanjem na nizu korisnih, javnih radova.
Za tih osam godina, izgrađeno je bilo 116.000 zgrada, 78.000 mostova, preko milijun kilometara cesta. Poboljšanja škola, zračnih luka (njujorški aerodrom LaGuardia bio je, zapravo, izgrađen tada, također Golden Gate Bridge, u San Franciscu, i predsjednički kompleks Camp David), pa pošumljivanje, rehabilitacija sela... bili su također projekti u sklopu tog divovskog poduhvata. Gotovo svaka zajednica u Americi danas ima bilo javni park, bilo most ili školu, koje je izgradila ta agencija. Za tih osam godina, na financiranje programa utrošeno je bilo nešto više od 11 milijardi dolara (sedam milijardi u razdoblju od 1936. do 1939. godine, oko 104 milijarde u današnjim dolarima).
Ono što je bilo doista revolucionarno u New Dealu bilo je Rooseveltovo uvjerenje da je savezna vlada izravno odgovorna za kreiranje radnih mjesta te da to treba financirati poreznim dolarima. "Naša je najveća zadaća," rekao je Roosevelt, "vratiti posao ljudima." Bilo je to potpuno odstupanje od Rooseveltovog prethodnika Herberta Hoovera i ranijih predsjednika koji su vjerovali da poslove, radna mjesta stvaraju samo korporacije, a da su siromašni i gladni briga isključivo privatnih dobrotvornih organizacija.
Prosječna zarada na tim poslovima bila je niska, mjesečno iznosila nešto manje od pedeset dolara. WPA nije mogla pružiti posao svim nezaposlenima, otprilike dodatnih pet milijuna socijalno ugroženih Amerikanaca još uvijek je moralo ovisiti, za tjednih deset dolara po obitelji, o pomoći iz državnih programa.
New Deal nije donio kraj Velikoj gospodarskoj krizi (Drugi svjetski rat je, tvrde jedni, ponovno pokrenuo tvornice, revitalizirao gospodarstvo; drugi, da to nije učinio ni Drugi svjetski rat ni politika New Deala nego vraćanje normalnom životu nakon rata), ali radnicima je vratio samopoštovanje i dostojanstvo, podigao moral u zemlji i uvelike proširio angažiranost savezne vlade u stvaranju dobrobiti i blagostanja njenih građana i ustanova.
"Daj čovjeku samo novčanu potporu, spasit ćeš mu tijelo, ali uništiti duh. Daj mu posao, spašavaš mu i duh i tijelo," rekao je Harry Hopkins, čovjek koji je, za Roosevelta, s puno žara i entuzijazma, vodio WPA.
WPA, jedan od 59 programa New Deala (neki su bili zatvoreni do 1943., drugi se zadržali do današnjeg dana) imao je veliki broj konzervativnih kritičara. Najozbiljnije kritike na račun Roosevelta bile su one da gradi političku mašineriju s milijunima radnika.
Engleski izraz "boondoggle," u značenju - beskoristan pothvat (na račun države), rodio se tih godina. Neki su kraticu WPA sarkastično tumačili kao "We Poke Along" i kao "We Piddle Along" i kao "We Putter Around," sva tri izraza u značenju "dangubimo, traćimo," jer projekti i radovi nekad su jako sporo napredovali, nije bilo poticaja, stimulansa. I bilo je traćenja, bilo je zbrke, bilo je pogrešaka i neuspjeha, bilo je i političkog favoritizma. Ali povijest nam govori da je Rooseveltova WPA milijune izvukla iz siromaštva. Nije naodmet podsjetiti i na one njegove riječi: "Zemlja traži smiona, uporna eksperimentiranja. Ako jedno propadne, priznajte i prijeđite na drugo. Ali, iznad svega, trudite se, pokušavajte stalno nešto!"
Roosevelt i Hopkins dobro su znali i da od jednog, recimo, vrsnog violinista, nema puno koristi na... gradnji cesta ili tunela, polaganju vodovoda, ali taj je mogao ljude zabavljati, raditi na prosvjećivanju masa. Pa je pod krovnom agencijom WPA nastao i cijeli niz drugih projekata, sa ciljem pružanja pomoći piscima, slikarima, glazbenicima... Kad se savezna pomoć umjetnicima našla na meti kritičara, kao, uostalom, i inicijalni program WPA, Harry Hopkins, "glavni apostol New Deala," kako će biti poznat mnogim svojim neprijateljima, ovako je odgovorio: "Dovraga, pa moraju i oni živjeti od nečega, moraju i oni jesti, hrana je potrebna umjetnicima jednako kao i svima drugima!
Umjetnički projekti u sklopu WPA
Kad je, 1929. godine, u Sjedinjenim Državama počela Velika ekonomska kriza, milijuni Amerikanaca ostali su bez posla. G. 1933., predsjednik Franklin Delano Roosevelt uveo je skup primijenjenih mjera, niz programa za oporavak američkog gospodarstva, poznat pod imenom New Deal. Najpoznatiji od tih programa bio je onaj zvan Works Progress Administration, ili WPA, za financiranje javnih radova i poboljšanje američke infrastukture. Unutar WPA programa pokrenuto je bilo i više drugih, posebnih i inovativnih projekata, sa ciljem da se i umjetnicima pomogne, da se i njima osiguraju posao i zarada.
Program Works Progress Administration, ili WPA, skupni je naziv za mnoge agencije koje je savezna vlada ustanovila tridesetih godina. Pokrenut 6. svibnja 1935. godine, kao nezavisna agencija financirana izravno od Kongresa, taj je program bio najambiciozniji poduhvat vlade da pruži posao milijunima nezaposlenih Amerikanaca. I izgrađene su bile nove ceste, mostovi, škole, javne zgrade, zračne luke... No, nije se stalo samo na objektima. Program WPA financirao je i umjetnost, povijest i kulturu Sjedinjenih Država. Roosevelt i Harry Hopkins, bivši socijalni radnik, rodom iz Iowe, prijatelj i prisni suradnik Roosevelta, kojega je predsjednik i postavio na čelo WPA programa, smatrali su da je ljudima potrebna i zabava i rekreacija i kultura, a i vjerovali su da posla treba dati i glazbenicima i slikarima i piscima. No, uposliti vrsne umjetnike na građevinskim radovima, znali su, ne bi imalo puno smisla. I pod krovnom agencijom WPA pokrenuli su niz umjetničkih projekata.
U razdoblju od sredine 30-ih do početka 40-godina: Federal Art Project (FAP); Federal Music Project (FMP); Federal Theatre Project (FTP); Federal Writers’ Project (FWP); Historical Records Survey (HRS). Svi zajedno poznati i pod nazivom Federal Project No.1 ili Federal One. "Rooseveltova abecedna juha," tim su riječima neki podrugljivo okarakterizirali projekte unutar WPA programa kao i općenito programe New Deala (FERA, Federal Emergency Relief Administration; CCC, Civilian Conservation Corps; TVA, Tennessee Valley Authority; itd.).
Na tisuće je umjetnika bilo angažirano u sklopu FAP-a, uposleno i plaćeno, na izradi slika, crteža, murala, skulptura, sve skupa – gotovo pola milijuna umjetničkih djela; mnoga su mjesto našla u Smithsonian Muzeju za američku umjetnost, u Washingtonu, još veći broj njih krasi nebrojene javne zgrade diljem Sjedinjenih Država.
U sklopu FMP programa, financirano je bilo čak 225.000 koncerata, za publiku od 150 milijuna Amerikanaca, u školama, sirotištima, zatvorima, bolnicama, javnim parkovima, zakupljenim dvoranama u gradskim i seoskim područjima. Woody Guthrie je, primjerice, tako bio plaćen za pisanje ciklusa pjesama o rijeci Columbia, u saveznoj državi Washington, i izgradnji brana.
Program FTP pružio je, pak, glumcima mogućnost eksperimentiranja s novim i još neiskušanim načinima i stilovima, uveo mnoge nove i sviježe ideje, a mnoštvo kazališnih skupina, putujući zemljom, s novim i starim kazališnim djelima u svojim repertoarima, scensku je umjetnost donijelo u zajednice u kojima je ona do tada bila poznata i dostupna samo preko radija.
Posebno mjesto imao je FWP, Federal Writers’ Project, Savezni projekt za profesionalne pisce, ali upošljavao je i novinare, učitelje/nastavnike, knjižničare... Iako je njegova svrha bila ista kao i drugim agencijama/programima New Deala, njegova je stvarna misija bila nešto složenija. Oni kojima je program težio pomoći bili su pisci, a kao glavni način njihovog upošljavanja bilo je pisanje vodiča kroz tadašnjih 48 saveznih država. WPA Guides, kako su ti vodiči poznati, bili su objavljivani krajem 30-ih i početkom 40-ih godina. Danas ih je vrlo malo u tisku, ali njihov je utjecaj bio puno veći nego što je to moguće suditi po njihovoj današnjoj dostupnosti.
Stari više od pola stoljeća, ti su vodiči i danas izvanredno točni i pouzdani i bolji, korisniji i bogatiji izvori informacija o američkim saveznim državama, gradovima, područjima i američkim prekomorskim teritorijima od bilo kojeg Fodor ili Lonely Planet vodiča. Oni su bili prvi detaljni i opsežni autoportret: raznoliko, raznovrsno, višelično viđenje Amerike od strane Amerikanaca, tijekom jedne od najvećih kriza u povijesti Sjedinjenih Država. Često nepoštedni portret Amerike koji, uz fizički krajolik, otkriva i svu ekscentričnost, humor, ingenioznost i, iznad svega, etničku i rasnu raznolikost njenog naroda. Pisci tih vodiča tražili su alternativu tradicionalnim pisanim izvorima koji su mahom odražavali stajališta samo malih elita.
Projekt FWP dao je također široku lepezu članaka, pamfleta, knjiga, monografija, veliku zbirku oralne povijesti i intervjua, s Amerikancima iz svih slojeva društva, uključujući razgovore s 2.000 bivših robova. Uz 77.000 crno-bijelih fotografija – rezultat jednog drugog programa New Deala, zvanog Farm Security Administration, za koji su radili, uz mnoge druge, fotografi Dorothea Lange, Walker Evans, Gordon Parks – Savezni projekt za pisce, FWP, dao je pronicavo i provokativno viđenje Sjedinjenih Američkih Država, svakog aspekta američkog života, od povijesti, folklora... do dječjeg obrazovnog materijala i prvih etničkih studija.
Zahvaljujući njemu, startale su karijere, ili bile spašene one koje bi, tijekom godina gospodarske krize, sasvim sigurno potonule i nestale, mnogih slavnih američkih pisaca: Zore Neale Hurston, Richarda Wrighta, Studsa Terkela, Nelsona Algrena, Saula Bellowa, Ralpha Ellisona, Margaret Walker, Johna Cheevera, Conrada Aikena...
"Infiltriran komunistima," bile su najčešće kritike tog i ostalih projekata WPA programa od strane konzervativaca i antikomunističkih fanatika.
Iako ti programi, za pomoć umjetnicima, glazbenicima, glumcima, piscima i odgajateljima, nisu američku kulturu promijenili onoliko koliko su se nadale pristaše tih projekata, zahvaljujuci njima, ipak, umjetnost je doprla do većeg broja Amerikanaca nego ikad prije. Ili otada. WPA programi za umjetnost doveli su i do stvaranja Nacionalne zaklade za umjetnost – National Foundation for the Arts, i Nacionalne Zaklade za humanističke znanosti, National Endowment for the Humanities. I u ono vrijeme teške gospodarske krize i visoke nezaposlenosti pružili su šansu i umjetnicima, desecima tisuća umjetnika, da kontinuirano stvaraju, da budu korisni, jer i oni, kako je to Harry Hopkins rekao, "moraju jesti i od nečega živjeti."