Devetnaestog siječnja, Rusija i Ukrajina su postigle sporazum o isporuci zemnog plina zapadnoj Europi. Dogovor je okončao krizu, nastalu kada je Moskva prekinula isporuke plina u regiju tijekom 13 dana. Prvi spor između Moskve i Kijeva oko pošiljki plina dogodio se prije tri godine.
Poznavaoci prilika kažu da je dovoljno da se pogleda na kalendar da bi se gotovo moglo prognozirati kad će biti slijedeća kriza između Rusije i Ukrajine: ako je siječanj, onda su dobre šanse da će se te dvije zemlje naći u svađi oko isporuke zemnog plina. Prvog siječnja, Rusija je prestala Ukrajini prodavati plin zbog spora oko cijene. Potom ju je optužila da si uzima plin iz isporuka za zapadnu Europu, te je, na koncu, potpuno prekinula slanje plina 7. siječnja.
Ukrajinski predsjednik Viktor Juščenko odbacio je tvrdnje Moskve. Spor je konačno bio razriješen 19. siječnja, ali ne prije nego što su isporuke plina u 18 europskih zemalja bile ozbiljno poremećene tijekom jedne od najhladnijih zabilježenih zima. Europa namiruje gotovo četvrtinu svojih potreba za zemnim plinom od Gazproma, ruskog plinskog monopola. Osamdeset posto plina koji Gazprom šalje na zapad prolazi kroz iste plinovode koji opskrbljuju i Ukrajinu. Neke zemlje - poput Finske, Mađarske, Slovačke, Makedonije, Bugarske, Litve, Estonije i Latvije - bile su posebno teško pogođene jer se oslanjaju na Rusiju za namirenje gotovo svih svojih potreba za plinom. Kriza koja je suprotstavila Rusiju i Ukrajinu oko isporuke plina dogodila se i u siječnju 2006. godine. Tada su poremećaji opskrbe Europe bili minimalni, a spor je bio razriješen za tri dana.
Katinka Barysch, iz Centra za europsku reformu, u Londonu, kaže da je politička klima bila drugačija prije tri godine. "2006. godine, kada su Rusi prvi put prekinuli dopremu plina Ukrajini, Europljani su gotovo automatski okrivili Rusiju. Naranđasta revolucija, iz 2004., još je svima bila u živom sjećanju. Čelništvo koje je proizašlo iz te Naranđaste revolucije, s predsjednikom Juščenkom i premijerkom Julijom Timošenko, imalo je na svojoj strani simpatije i dobru volju Europljana jer ih se doživljavalo kao pro-demokratske snage koje će zemlju povesti u pravom smjeru".
No, to se nije dogodilo, kaže Barysch. U posljednje tri godine pokazalo se da je to čelništvo svadljivo i egocentrično, da ustvari nije baš učinilo mnogo za dobro zemlje. Ponekad se, štoviše, čini da postoje samo da bi sebi osigurali boljitak, kaže Barysch. Dodaje da su se pročule mračne priče o bliskim vezama ukrajinskih političara s oligarsima koji i samo ostvaruju profite iz trgovine plinom. Dakle, kako Ukrajina nije ostvarila spomena vrijedan naoredak, ona je - kaže Barysch - izgubila dobru volju Europe, pa se ni krivnja više ne pripisuje automatski samo Rusiji.
Trenutno, nakon zadnje krize, nijedna od te dvije zemlje više nema nikakvog kredibiliteta, kaže Barysch. Robert Legvold, sa Sveučilišta Columbia, kaže da je čak i u sovjetsko vrijeme, isporuka plina uvijek bila točna i na vrijeme. "Kad gledamo unatrag, prvo Sovjeti, a nakon toga Rusi govorili su, 'Mi smo uvijek, i za Hladnog rata, bili pouzdani opskrbljivači.' Uglavnom, Europljani su uzimali taj argument zdravo-za-gotovo. Čak i u najtežim danima, poput rata u Afganistanu u sovjetskom periodu, nakon 1979., plin je dotjecao pouzdano. sada, odjednom, u ovo novo vrijeme, u tri slučaja - nafta s Bjelorusijom, te dva puta plin s Ukrajinom - dostava se obustavlja".
U posljednjoj krizi, Ukrajina i Rusija su se sporazumjele oko cijene za slijedećih deset godina. Dužnosnici iz obje zemlje kažu da taj sporazum pokazuje da Moskva i Kijev mogu biti pouzdani opskrbljivači plinom za dugi period. No, mnogi analitičari, a među njima i Marshall Goldman, sa Sveučilišta Harvard, izražavaju sumnje. "Ako imate čelnike koji su neprijateljski jedan prema drugome, i žele se inatiti kako bi dokazali svoju točku gledišta, onda nema nikakvog jamstva da će sporazum biti poštivan i da se slični problemi neće dogoditi u budućnosti. Bio bih jako iznenađen kada u slijedećih deset godina ne bi došlo do napetosti i kad bi sve funkcioniralo skladno".
Goldman i drugi analitičari kažu da ova najnovija kriza dokazuje koliko je važno za Europu da smanji svoju ovisnost o isporukama plina iz Rusije. Oni kažu da je za Europu ključno da nađe alternativne izvore energije - i to što hitnije.