Fotograf Nick Ut bio je svjedok nekih najvažnijih zbivanja u posljednjih 40 godina – od rata u njegovom rodnom Vijetnamu do sudskih procesa holivudskih zvijezda.
Najpoznatiji je po fotografiji užasnute djevojčice, Kim Phuc, koja bježi iz svog sela naga, nakon što je, uslijed napada napalm bombom, bila opečena plamenom. Ta mu je fotografija iz 1972. godine donijela Pulitzerovu nagradu. U to vrijeme Nicku Utu bila je samo dvadeset i jedna godina, ali već je tada bio iskusan ratni fotograf. Slijedio je stope svojeg brata, fotografa novinske agencije Associated Press, koji je ubijen 1965. godine za rata u Vijetnamu, u delti Mekonga. Kada je Nicku bilo samo petnaest godina, zaposlio se u fotografskom laboratoriju Associated Press-a, i pomagao razvijati slike fotografima s terena. A već sa šesnaest i sam se sa svojim foto-aparatom otputio na teren. Prisjećajući se tih dana, on kaže:
"Svaki put kada bih nešto fotografirao, reporter Associated Press-a rekao bi mi ‘Nicky, to je dobra fotografija. Možemo li je koristiti?,’ a ja bih uzvratio: ‘Da, naravno.’"
Nakon što bi njegove slike života u ratom pogođenom Sajgonu poslao brzojavom u Associated Press, našle bi se objavljene u novinama. Ut je ubrzo postao punopravni ratni fotograf te putovao po Južnom Vijetnamu, Kambodži i Laosu. 8.-og lipnja 1972. godine našao se u jednom od brojnih posjeta selu Trang Bang, pored područja koje je vrvilo gerilcima Vijetkonga. Uslikao je južnovijetnamski avion u trenutku kada je ispuštao napalm bombe. Vidjevši izbijanje plamena, fotografi su pomislili da je selo napušteno, ali su uskoro ugledali seljane koji su tamo ostali kako prestravljeno bježe. Jedna je žena u naručju držala mrtvo dijete. A devetogodišnja Kim Phuc, koja je rastrgla sa sebe odjeću zahvaćenu plamenom, trčala je autocestom sa svojim bratom, vrišteći. Ut je uslikao taj prizor, a potom odložio svoju kameru kako bi pomogao djevojčici, pružajući joj vodu za piće.
"Odvezao sam je u bolnicu i tako joj spasio život," priča Nick Ut.
Ova će fotografija postati ikona vijetnamskog rata i slikovni podsjetnik bolnog utjecaja rata na civile. Ova djevojčica je kasnije studirala na Kubi, gdje je upoznala i udala se za jednog Vijetnamca. 1992. godine oboje su prebjegli u Kanadu. Danas Phuc i njen muž žive u Torontu s njihovo dvoje djece. Ona Nicka zove ‘ujak Nick,’ i s njim je konstantno u vezi. Nakon pada Sajgona 1975.-e, Nick Ut je radio za Associated Press u Tokiju. A 1977. godine dobio je posao u jednoj novinskoj kući u Los Angelesu. Tijekom protekla tri desetljeća, fotografirao je potrese, osobe iz svijeta zabave i sporta, te holivudske zvijezde. Kaže da mu niti jedan dan nije isti, i to mu se jako sviđa. Još jedna njegova fotografija obišla je svijet prošle godine. Na njoj pripadnicu američkog jet-setta, Paris Hilton, odvode, s lisicama na rukama, u zatvor, nakon što je prekršila uvjetnu kaznu izrečenu joj zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Bilo je to 8. lipnja, istog dana kad je uslikao i svoj najslavniji prizor za rata u Vijetnamu. Ut potvrđuje:
"Da, bilo je to isti dan, 35 godina kasnije, na samu godišnjicu."
Sada, kao 57-ogodišnjaka, Nicka Uta može se vidjeti na događanjima u i oko Los Angelesa, kako fotografira kalifornijskog guvernera Arnolda Schwarzeneggera ili životinje u losanđeleskom zološkom vrtu. Kaže da voli svoj posao, ali da mu nedostaje ratno izvještavanje, kojem će se, nada se, jednog dana vratiti. Nick Ut snimi 100 fotografija na dan. Neke od njih se već nekoliko minuta kasnije pojave na Internetu. A za nekoliko sati i u novinama diljem svijeta. Tajna dobrih fotografija, kaže on, leži u selektivnosti. Tu je lekciju naučio od jednog drugog slavnog fotografa tijekom Vijetnamskog rata, svog bliskog prijatelja Eddieja Adamsa. Adams je dobio Pulitzerovu nagradu za fotografiju policajca koji ubija jednog navodnog gerilca Vijetkonga, iz 1968. godine. Ut se sjeća kako je na autocesti pored sela Trang Bang u Vijetnamu, kad je ono bombardirano 1972., bilo mnogo fotografa, ali je većina njih, kaže on, do tada bila iskoristila svoje filmove i tako propustila najbolje slike. A to je Nicku Utu dalo priliku da snimi ove duboko dojmljive prizore za buduće generacije.