“Ne može pjevati.Ne može glumiti.Ćelavi.Može malo plesati.”Tako je, prema holivudskoj predaji, ocijenjeno probno snimanje (za RKO Pictures) jednog od najpoznatijih imena američkog filma i kazališta – dobitnika počasnog Oscara, brodvejskog plesača, koreografa, pjevača i glumca Freda Astairea.
Otmjen i coolkao šampanjac, Fred Astaire je bio najvještiji, najpotpuniji popularni plesač 20. stoljeća.Uglađen, nadaren agilnošću i gracioznošću pokreta, s kojima se nisu mogli mjeriti niti najtalentiraniji od njegovih suvremenika, Astaire je postao oličenje onog razdoblja u filmu kad su se glazba, pokret, maniri, odjeća... svi našli i stopili u jednom čarobnom, sofisticiranom vrtlogu.
Rođen 1899. godine, u Omahi, u Nebraski, Fred Astaire – pravim imenom Frederick Austerlitz – proveo je, sa sestrom Adele, siromašno, ali sretno djetinjstvo.Bili su dobri u školi i voljeli su vrijeme provoditi zajedno. Iako ocu, koji je u Novi Svijet došao iz Austrije, iz Linza, nadajući se stjecanju imetka i boljem životu, ni slučajno nije išlo onako kako se on nadao, majka, rođena u Švicarskoj, upisala je djecu na satove plesa jer vidjela je u njima talent koji je puno obećavao i ljepotu pokreta.Otac, koji je i sâm sanjao o tome da postane glumac, ideju je zdušno podržao i petogodišnji se Fred, sa tri godine starijom sestrom Adele, i u pratnji majke, za kratko vrijeme obreo u New Yorku.Otac je ostao u Omahi i slao novac kad god je mogao.
Na savjet novog plesnog instruktora, brat i sestra preuzeli su prezime Astaire i ubrzo počeli nastupati u vodviljima.Godine jeftinih hotela, potucanja vlakova, zamornih turneja i plesnih točaka isplatit će se 1917. godine, kad plesni par debitira na daskama Broadwaya, u musicalu Over the Top.Za samo pet godina, Fred i Adele Astaire već su međunarodne zvijezde, na svom terenu i u kazalištima New Yorka i u kazalištima Londona.Na Broadwayu, nastupaju zajedno s nekima od tada vodećih imena, Alom Jolsonom, Fanny Brice... i do početka dvadesetih tjedno zarađuju već 750 dolara.U Londonu, uživaju naklonost princa Alberta, budućeg kralja George VI, te prijateljstvo Georgea Bernarda Shawa, Noela Cowarda... Brata i sestru Astaire obožavaju na dva kontinenta.
U Londonu, međutim, Adele upoznaje lorda Charlesa Cavendisha i 1932. godine udaje se za njega.Fred ostaje bez svoje partnerice, ali hrabro i uporno sâm nastavlja dalje.Tada se i prijavljuje na onu filmsku audiciju koju će RKO Pictures ocijeniti nelaskavim riječima :“Ne može pjevati.Ne može glumiti.Ćelavi.Može malo plesati.”David O. Selznick, tada glavni u RKO, uskoro i jedan od glavnih u MGM-u, vidio je nešto u Fredu Astaireu i 1933. dvojici podređenih u RKO pisao: “Astaire bi mogao biti senzacija... jedan od vodećih umjetnika.Sjajan je zabavljač, u rangu moguće Leslieja Howarda, najšarmantnijeg u američkom kazalištu.”Kasnije, Selznick se malo skanjivao, ali ipak na koncu podržao Astairea: “Nisam baš sasvim siguran, ali ipak mislim da i na toj pregroznoj probnoj snimci iz njega zrači neodoljivi šarm, unatoč onim njegovim ogromnim ušima i bradi koja nije baš čvrsto definirana.”
I Fred Astaire potpisuje ugovor s MGM-om, dobija svoju prvu ulogu, u filmu Dancing Lady.Sa Joan Crawford.Već u njegovom sljedećem – Flying Down to Rio- te iste, 1933. godine, partnerica mu postaje Ginger Rogers.Tijekom idućih 17 godina, od 1933. do 1949. godine, plesni par Astaire-Rogers, ili kako će ih svi u svijetu znati – Fred and Ginger, pojavit će se u deset filmova.Vitki, gipki i okretni Astaire i zanosna plavuša Ginger Rogers bili su na velikom ekranu, u njihovim fluidnim, naizgled lakim plesnim točkama, čista magija.“On njoj daje otmjenost, ona njemu seksualnu privlačnost,” reći za plesni par Astaire-Rogers glumica Katherine Hepburn.
Fred: “Ne znam, ali svako toliko iznenada me uhvati ples.”
Ginger: “To mora biti neka bolest!”
Ta razmjena riječi u filmu Top Hat– njegov nonšalantni način govorenja, njena britkost i hitrina jezika – tipičan je primjer izvanredne kemije između to dvoje glumaca na velikom ekranu; publika je u njoj uživala gotovo jednako kao u njihovim plesnim numerama.Sâm, Astaire je bio plesač jedinstvene elegancije; sa Ginger Rogers, svojomnajboljom partnericom, bio je veličanstven.Fred i Ginger, zajedno, činili su jedan od najomiljenih parova u povijesti filma.
Čovjek koji je u filmu Gay Divorcée(1934.),plešući sa Ginger Rogers u 17-minutnom “Continentalu,” novoj verziji ranijeg plesa poznatog pod imenom “Carioca,” pjevušio “You kiss while you dance,” i koji je u svojim rukama, u post-Ginger Rogers razdoblju (ona ga je napustila 1939.), nježno držao i plesnim podijem vrtio mnoge druge ljepotice, od Rite Hayworth i Paulette Goddard do Eleanor Powell i Audrey Hepburn, nije se baš često s njima ljubio, ni na pozornici ni pred kamerama, tvrdeći da ih voli - svojim nogama.Bio je vjerni i odani muž čiji život je gotovo stao kad je ostao udovac, u dobi od 54 godine.I bit će udovac punih trideset godina;u svojoj 82. godini, oženit će puno mlađu jahačicu i trenera trkaćih konja Robyn Smith, s kojom je i dijelio ljubav i strast prema konjima.
Perfekcionist, sa snažnom radnom etikom, Fred Astaire je očaravao publiku svojim savršenim vladanjem svakim oblikom popularnog plesa.Njegova izvanredna koreografija temeljila se na njegovom vlastitom dubokom uvjerenju da ples nije samo niz koraka, već izraz jedne jedinstvene ideje ili priče.Rezultat je, po mišljenju mnogih kritičara, bila visoka umjetnost, jednaka onoj jednog Rudolfa Nurejeva.Nurejev i George Balanchine Astairea su i smatrali najboljim plesačem 20. stoljeća.Uživao je iskreno divljenje plesnih legendi poput Mihaila Barišnjikova, Boba Fosseja, Gregoryja Hinesa, Genea Kelleyja.
Kad nije plesao, a ponekad i dok je plesao, Astaire je i pjevao.Bio je to uglavnom perolaki glazbeni materijal, prikladan za Astaireov ne baš snažni tenor.Ipak, slavni skladatelj Irving Berlin jednom je prilikom rekao da bi, za predstavljanje svojih skladbi, prije svih drugih uvijek radije uzeo Astairea.S Astaireomsu i Cole Porter i Jerome Kern i Johnny Mercer i braća Gershwin bila zadovoljna!
G. 1946., bez nove partnerice, a s novom konkurencijom, u liku puno mišičavijeg Genea Kelleyja, Fred Astaire je odlučio povući se sa filma.Vratiti će se, ipak, još nekoliko puta, u filmovima s Judy Garland, još jednom sa Ginger Rogers, i sa Cyd Charisse.U filmu Royal Wedding(1951.) ona je nezaboravna scena u kojoj Fred Astaire, zahvaljujući filmskom triku, pleše na stropu i na zidovima.Njegov zadnji plesni film bio je Finianova duga, s Petulom Clark, filmska verzija brodvejskog musicala koju je, 1968. godine, režirao Francis Ford Coppola.
Još 1949. godine, Fred Astaire je primio posebnu nagradu Filmske akademije za svoj doprinos filmu;g. 1974., bio je i nominiran za Oscara, za najbolju sporednu ulogu;g. 1981., dobio je nagradu Američkog filmskog instituta, za životno djelo.Povučenom, vrlo privatnom Astaireu bile su tada već osamdeset dvije godine.Oženio se bio, po drugi put, godinu ranije.Bio je vrlo sretan.Sretan je i umro, 1987. godine, kao snažni kandidat za naslov “Zabavljača stoljeća,”općenito priznat kao najutjecajniji plesač u povijesti filma i televizijskih musicala, kao “prva liga.”