Tijekom protekle godine našim smo slušateljima redovito predstavljali nove knjige američkih autora. U jučerašnjoj emisiji smo rezimirali godišnju američku knjišku produkciju u kategoriji nonfictiona, odnosno, memoara i povijesnih i dokumentarnih djela. Danas se osvrćemo na nekoliko zapaženih romana objavljenih tijekom 2008. godine.
Među romanima objavljenim protekle godine nalaze se djela najuglednijih američkih pisaca kao što su Toni Morrison, Philip Roth i John Updike.
Prva američka književna nobelovka afričkog podrijetla Morrison objavila je svoj deveti roman Milost, čija je radnja smještena u kolonijalnu Ameriku. Autorica kroz glasove svojih likova čitatelju nudi još jedan mozaik koji pokušava dočarati kako je izgledao život u Novom svijetu u to vrijeme. U svom posljednjem djelu Toni Morrison još se jednom vraća problemu ropstva, kao i u svom vjerojatno najpoznatijem romanu Ljubljena, međutim, ovaj put na puno drugačiji način i u drugo doba – same početke Amerike.
Autorica Toni Morrison kaže da je odlučila odabrati ovo razdoblje kao okruženje za svoj roman jer je htjela odvojiti pitanje rase od pitanja ropstva: "Otišla sam u prošlost daleko koliko sam mogla. U vrijeme kad je ovo što danas zovemo Amerikom bilo fluidno, ad hoc, mjesto gdje su zemlje iz cijelog svijeta otimale zemlju, resurse i kad su ovdje dolazili ljudi svih fela. Dakle, to vremensko razdoblje 1690, dvije godine prije suđenja vješticama u Salemu, ispada da je bilo za mene bogato razdoblje. Čovjek shvati da tada nije postojala civilizacija koja nije u nekom obliku počivala na ropstvu. Drugačije su to zvali. Ali tad je u svijetu bila konstanta da se posjeduje ljudska radna snaga. To nije bilo neobično. Neobično je bilo to kad se spojilo s rasizmom."
Središnji likovi ovog romana su četiri žene - traumatizirana američka Indijanka Lina, Florens, energična djevojčica u ropstvu, zagonetna i pomalo divlja robinja Sorrow i Rebekka, domaćica. Svaki od tih pažljivo odabranih likova romana Milost kao da predstavlja različiti aspekt života u tadašnjoj Americi i drugačiju razinu služinstva i neplaćenog rada.
U svom najnovijem romanu Ogorčenje, Philip Roth, autor s preko pedeset godina spisateljskog staža, piše o jedincu jednog košer mesara iz New Jerseya. Radnja se događa 1951. godine tijekom Korejskog rata, a glavni junak odlazi na studij u Ohio s nadom da će pobjeći od obiteljskog posla, zaštitnički nastrojenog oca i poziva za vojsku. Pripovjedač romana je Marcus Messner, savršen sin, "mudar, odgovoran, marljiv, radišan i odlikaš u školi". Nikad ne izaziva neprilike, nikad ne pije, nikad ne puši i nikad ne ostaje kasno vani. Radi u košer mesnici svog oca i voli svoje roditelje. Međutim, sve to nije dovoljno da ga poštedi apsurda života odrasle osobe. Marcus je prvi u svojoj obitelji koji pohađa fakultet, što bi samo po sebi trebalo veseliti njegova oca, međutim, umjesto toga ispunjava ga tjeskobom. Sjevernokorejci su upravo prešli 38. paralelu, Sjedinjene su Države požurile u rat. Mogućnost da će mu sin dobiti poziv za vojsku starijeg Messnera dovodi do očaja i paranoje. Marcus napušta fakultet u blizini roditeljske kuće i seli na drugi u jednom malom mjestu u Ohiou udaljenom 500 milja.
Pišući ovaj roman Philip Roth se – kako kaže – poslužio svojim iskustvom studenta u Pennsylvaniji pedesetih godina. Kaže kako je tek mnogo godina kasnije, nakon što je vidio kako se život mladih na fakultetima drastično izmijenio, shvatio koliko je bio ograničen u tim svojim danima: "Nisam promatrao običaje i pravila ponašanja, prema kojima sam živio kao student, kao neopravdano restriktivne i represivne. Naknadno sam ih počeo tako promatrati. Odnosno sad kad se život temeljito izmijenio za studente na fakultetima, shvatio sam koliko smo mi bili stisnuti i zauzdani i kako nas se stalno nadgledalo tako da sam to jednostavno prihvatio kao činjenično stanje 1951. godine."
Tri desetljeća nakon objavljivanja romana Vještice iz Eastwicka, John Updike napisao je nastavak pod naslovom Udovice iz Eastwicka. Trideset godina nakon što su se Sukie, Jane i Alexandra crnom magijom obračunavale sa svojim neprijateljima u tom malom mjestu u saveznoj državi Rhode Island, njihov ponovni dolazak stanovnici uglavnom doživljavaju kao šok. Iako su njihovi bivši ljubavnici ostarjeli ili pomrli, tri udovice otkrivaju da to mjesto još uvijek ima svoju čar u poznatim ulicama i selskim krajobrazima gdje su nekoć proživjele svoje najbolje godine kao slobodne žene s nevjerojatnim moćima. Međutim, među lokalnim stanovništvom još postoje ljudi kojih ih se sjećaju i koji im ne žele dobro.
Autor John Updike priznaje da je na izvjestan način neobično što su junakinje romana u šezdesetim i sedamdesetim godinama života: "Svaki roman ima poneku čudnu stvar u sebi i u tome je šarm, ako ne za čitatelja, ono bar za autora. Ja sam napisao puno nastavaka svojih romana. Svog junaka Harryja 'Rabbita' Angstroma vraćao sam natrag u život u novim romanima iz serije "o Zecu" otprilike svakih deset godina. Kod nastavaka stvar je u tome da ste već istražili građu i osmislili lik, dali mu ime i okruženje i sad u nastavku dodajete dimenziju vremena. Pitao sam se što sad znam, a što nisam znao kad sam napisao taj roman. Znam da sam stariji i Vještice iz Eastwicka su mi se same nametnule kao mogućnost da pišem o starijem dobu, starenju i gubitku moći, uključujući i vračanje."
Iako su stare junakinje u novom romanu vremešne gospođe, Updike je uspio napisati zanimljivo djelo brzog tempa koje se čita s lakoćom.
Ovogodišnju Pulitzerovu nagradu za najbolji roman dobio je američki pisac dominikanskog podrijetla Junot Diaz za svoje djelo Kratki začudni život Oscara Waoa. Riječ je o romanu koji govori o odrastanju jednog dominikanskog dječaka u New Jerseyju i u osnovi ima dva pripovjedačka sloja – jedan koji se događa u Sjedinjenim Državama, drugi u Dominikanskoj Republici.
Temeljna priča uglavnom prati život Oscara Leona, debelog štrebera koji obožava znanstvenu fantastiku. Počinje s njegovim djetinjstvom u Patersonu, u New Jerseyju i prati ga kroz srednju školu, fakultet i do sredine dvadesetih godina njegova života. Živi sa sestrom Lolom i majkom koja radi dvije smjene kako bi prehranila obitelj. Drugi sloj Diazovog romana prati s neobičnim primjesama realizma djetinjstvo Oscarove majke u Dominikanskoj Republici do trenutka dok ne krene u Sjedinjene Države. Dijelovi romana obiluju neprevedenim riječima i frazama na španjolskom, što bi moglo frustrirati potencijalne čitatelje koji ne govore taj jezik.
Junot Diaz priznaje da je želio na određeni način dezorijentirati čitatelja: "Želio sam da se svi u jednom trenutku dok čitaju moju knjigu osjećaju kao imigranti. Da nailaze na dijelove ili rečenice koje ne razumiju. I to može izazvati ljute reakcije kod čitatelja, ali to je dobro jer će tada ići pogledati o čemu se radi i potražit će druge knjige. Mi često zaboravljamo da velik dio onog što pročitamo ne razumijemo i najčešće to preskačemo. Ako ste imigrant, onda ste još više naviknuti na to da ne razumijete velike dijelove razgovora, velike dijelove onog što pročitate."
Radnja novog romana Ethana Canina, Amerika Amerika, događa se u saveznoj državi New York tijekom dva razdoblja – u doba administracije predsjednika Nixona i danas. Roman govori o instituciji obitelji u Americi, ali i o politici i efektu koji slučajnost ili sudbina može imati na mladog čovjeka.
Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Corey Sifter, dječak iz radničke obitelji, kosi travu na imanju vrlo moćne obitelji Metarey. Ubrzo mu darežljivost njegovih poslodavaca omogućuje da pohađa privatnu školu i postane pomoćnik utjecajnog senatora iz New Yorka Henryja Bonwillera, koji je i imaginarni kandidat na predsjedničkim izborima 1972. godine. Corey ima ljubavnu vezu s jednom od kćeri obitelji Metarey i polako počinje napuštati milje u kojem je odrastao. Kako se predsjednička kampanja senatora Bonwillera intenzivira, Corey se zatekne uhvaćen u kompleksnu mrežu događaja u kojima se lojalnost, politika, seks i zahvalnost sukobljavaju s moralom, ljubavlju i istinom.
Autor Ethan Canin kaže da je njegov roman priča o dječaku koji skače iz jedne društvene klase u drugu: "Svatko tko u našoj zemlji učini takav skok, učini to za ostatak svog života, ali istovremeno cijeli život ostaje povezan s obje klase. Ovaj roman je trebala biti jedna kratka priča. Pišući knjigu tijekom tri-četiri protekle godine moja ideja se počela formirati oko nečeg što bih mogao nazvati "politikom darežljivosti". Nekoć je u ovoj zemlji postojala vrlo snažna klasa u političkom i financijskom smislu koja je imala na srcu dobrobit srednje klase, međutim, danas mi se čini da je ta klasa nestala. Ono što ja ispitujem u svojoj knjizi su ti aristokrati koji su nekoć vrlo ozbiljno brinuli o tzv. 'običnom čovjeku'."
Od lakše "literature" vrijedno je spomenuti da su pisci tzv. mega-bestsellera poput Stephena Kinga, Davida Baldaccija, Michaela Conneleya i Johna Grishama, da spomenemo samo neke, 2008. objavili nove romane.
Michael Connelly napisao je dosad devetnaest kriminalističkih romana, od kojih se u trinaest njih pojavljuje losangeleski detektiv Harry Bosch. U svom novom – dvadesetom po redu -Mjedena presuda Connelly spaja Boscha s Mickeyjem Hallerom, glavnim junakom svog romana Odvjetnik iz limuzine. Iako njih dvojica djeluju s različnih strana pravnog sustava, u novom Connelleyjevom romanu moraju surađivati, ako žele da pravda pobjedi. Na početku Mjedene presude, Mickey Haller po sudskoj odredbi preuzima klijente i sudske procese jednog svog kolege koji je ubijen. Iako to djeluje financijski vrlo primamljivo Halleru, koji je proveo godinu dana ne radeći i oporavljajući se od ovisnosti o tabletama, stvar se zakomplicira kad postane očigledno da je ubojica prvog odvjetnika najvjerojatnije jedan od novih Hallerovih klijenata.
Roman počinje kratkim prologom, odnosno, svojevrsnim Hallerovim sažimanjem njegove odvjetničke filozofije: "Svi lažu. Policajci lažu. Odvjetnici lažu. Svjedoci lažu. Žrtve lažu. Suđenje je natjecanje u laži. I svi u sudnici to znaju. Sudac zna. Čak i porota to zna. Oni dolaze u sudsku zgradu znajući da će im se lagati. Zauzimaju svoja porotnička mjesta i pristaju na to da im se laže. Ako sjedite za stolom zastupnika obrane trik je u tome da budete strpljivi. Da čekate. Ne na bilo koju laž. Nego na onu koju možete ščepati i iskovati je poput vrućeg željeza u oštri nož. Potom uzmete taj nož, zarežete i otvorite slučaj i prosipate njegovu utrobu po podu. To je moj posao, da iskujem oštricu. Da je izoštrim. Da je uporabim bez milosti i savjesti. Da bude istina na mjestu gdje svi lažu."
U svom novom romanu Priziv, John Grisham vraća se sudsko-pravničkoj tematici na koju su njegovim čitatelji više navikli negoli na američki nogomet u Italiji, što je bila tema njegovog posljednjeg romana Igranje za pizzu. Priziv se bavi manipuliranjem izbornog političkog procesa – novac, politika, kupovanje izbora. U američkoj izbornoj godini ovaj triler, vjerojatno najpolitičniji kojeg je Grisham napisao dosad, naravno, naišao je na velik broj čitatelja. To je roman o prljavoj političkoj kampanji za mjesto u Vrhovnom sudu savezne države Mississippi. Jedna velika kemijska kompanija izgubila je proces vrijedan nekoliko desetaka milijuna dolara jer je zagadila izvore vode u jednoj zajednici ove savezne države. Nakon što niži sud donese odluku o isplaćivanju financijske kompenzacije oštećenoj stranci, obično slijede mnoge nove tužbe. Kemijska kompanija to zna i proučava mogućnosti koje su joj na raspolaganju da to spriječi. Ubrzo shvaća da se u Mississipiju suci Vrhovnog suda biraju na izborima, te se uključuje u politički proces ove savezne države kako bi u najvišem sudskom tijelu zamijenila suca kojeg smatra neprijateljski raspoloženog prema kompaniji. Kompanija odluči da će pokušati kupiti mjesto u Vrhovnom sudu. Cijena nekoliko milijuna dolara, što je za korporaciju takve veličine prava sitnica. Kroz mrežu intriga, zavjera i prijevara politički operativci kemijske kompanije pronađu i regrutiraju jednom mladog kandidata koji nište ne sluti. Financiraju ga, manipuliraju i uobličuju u potencijalnog suca Vrhovnog suda kakav bi njima odgovarao.
John Grisham i sam je bio odvjetnik i član Zastupničkog doma Mississippija. Kaže da je kupovanje i prodavanje sudaca Vrhovnih sudova u pojedenim saveznim državama vrlo velika i vrlo opasna mogućnost: "Nije neobično u mnogim saveznim državama, kao što su Ohio, Teksas, Albama i mnoge druge, da parničari - velike korporacije s jedne strane i velike odvjetničke tvrtke s druge – daju ogromne financijske priloge izbornim kampanjama sudaca koji će potom odlučivati o njihovim predmetima. U mnogim slučajevima takvi se suci ne isključuju iz procesa zbog mogućeg sukoba interesa. To je grozan sustav."
Dodajmo tome još i to da je John Grisham prodao dosad preko 60 milijuna primjeraka svojih knjiga, a političko-sudski triler Priziv dvadeset i prva je po redu.