U Sjedinjenim Državama, prijenos vlasti s jedne predsjedničke administracije na drugu vrlo je detaljan i opsežan postupak. U vrijeme kada je zemlja u ratu i ekonomskoj krizi – kao što je slučaj sada – ovaj postupak dobiva na dodatnoj važnosti.
Postupak prijenosa vlasti počeo je u Washingtonu već prije predsjedničkih izbora. Na Aveniji Pennsylvanija, ispred Bijele kuće, već su se početkom studenog podizale tribine za predsjednička povorka, koji će se održati na dan inauguracije novog šefa države, 20. siječnja. I u samoj Bijeloj kući, bile su u tijeku pripreme za prvi transfer predsjedničkih ovlasti u ratnu doba u posljednja četiri desetljeća. Evo što je o tome nedavno rekao predsjednik George Bush: "Mirni prijenos vlasti jedna je od glavnih karakteristika istinske demokracije. Jedan od mojih važnih prioriteta je da prijenos ovlasti s jedne administracije na drugu teče bez smetnji i glatko."
O prijenosu predsjedničkih ovlasti kao točno definiranom procesu govori se u Sjedinjenim Državama od 1952., kada je Harryja Trumana u Bijeloj kući naslijedio Dwight Eisenhower. Truman se dobro sjećao koliko je zapravo 1945. godine bio nespreman da preuzme položaj predsjednika države. Tek nekoliko je mjeseci bio dopredsjednik države, kada je umro predsjednik Franklin Delano Roosevelt.
Harry Truman početkom 1945. nije bio svjestan mnogih činjenica vezanih za funkcioniranje državne vlasti – kaže politologinja Martha Kumar, stručnjak za predsjedničke tranzicije: "Nije znao za mnoge stvari. Na primjer, nije znao da Sjedinjene Države razvijaju atomsku oružje, te da raspolažu atomskom bombom. Zbog toga, Truman je bio odlučan da njegov nasljednik u Bijeloj kući treba biti bolje pripremljen za predsjedničku dužnost. Tako je i nastao postupak tranzicije vlasti kakav postoji danas."
Tranzicijski tim novog predsjednika ima vrlo bliske kontakte s administracijom koja je na odlasku, informirajući se o točnoj situaciji u saveznoj administraciji i svim njezinim ustanovama. Takva je praksa dobila posebno značenje neposredno nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine. Administracija predsjednika Busha bila je tek u svom osmom mjesecu – mnogi čelni ljudi u aparatu nacionalne sigurnosti još nisu bili niti potvrđeni od strane Senata Sjedinjenih Država.
Kongres je podučen tim iskustvom odlučio ubrzati postupak potvrde. Clay Johnson je 2000. godine radio na tranziciji aktualne predsjedničke administracije. On kaže da je najvažnije da se što brže imenuju i potvrde čelni dužnosnici na području nacionalne sigurnosti, obrane i diplomacije: "To nije bio slučaj prije osam godina a niti prije dvanaest godina. No, danas je situacija drugačija – danas smo u ratu. Svi su svjesni da postoje ljudi koji nam žele nauditi i od kojih se moramo obraniti."
Predsjedničku tranziciji komplicira činjenica da prema američkim zakonima administracija na odlasku sa sobom odnosi cjelokupnu arhivu. Novi dužnosnici ulaze u svoje nove urede koji su, na izvjestan način, potpuno prazni.
'Naravno, administracija u odlasku može svojim nasljednicima ostaviti kopije važnih dokumenata' – kaže Martha Kumar. Zato je vrlo važno imati kvalitetnu i otvorenu komunikaciju između dvije vladajuće ekipe – one koja odlazi i one koja dolazi. Politologija Martha Kumar kaže da je budući predsjednik Barack Obama dobro učinio što je odmah počeo imenovati najvažnije dužnosnike – ministre i šefove drugih vladinih agencije.
Ankete pokazuju da je toga svjesna i američka javnost-čak 68 posto ispitanika izjavila je da pozorno prati prijenos predsjedničke vlasti u Washingtonu.