Zašto bi dvojicu mladih filmaša zanimala tema starenja u Americi? Za Aarona Naara razlog je bio osobne prirode, a Seth Cuddeback bio je nadahnut nečim drugim.
Aaron Naar i Seth Cuddeback nedavno su diplomirali filmsku umjetnost na koledžu Vassar u američkoj saveznoj državi New York. Zajednički su producirali jednu novu dramu pod naslovom “Fades with Age,” ili “Blijedi s godinama,” koja se – kako kaže Aaron Naar – bavi problemom starenja u Americi:
"'Blijedi s godinama' kratka je, 23-minutna izmišljena priča o ostarijem muškarcu u New York Cityju koji ponovno pokušava uspostaviti odnos sa svojim sinom i unukom u sve bržem svijetu koji ih okružuje. To je zapravo kritika marginalizacije starijih osoba u Americi koja je usmjerena prema poslovanju i novcu."
Naar kaže da je želio napraviti ovaj film jer za njega problem starenja u Americi ima osobnu dimenziju: ove su godine umrli njegovi djed i baka. Bio je prilično nesretan i zabrinut kada je vidio kako je starijim ljudima u mnogim od njihovih zajednica pružano malo zdravstvene skrbi i podrške. Nije to, kaže on, samo pomanjkanje socijalnih usluga. Mnogi od njih, dodaje, osjećaju se izoliranima čak i u krugu svojih vlastitih obitelji. Upravo taj osjećaj, kaže Naar, on pokušava prikazati u svojoj priči. Film prati jedan dan života starijeg muškarca po imenu Roger i susrete s njegovom obitelji te s društvom općenito. U jednoj od prvih scena filma, Roger se mora brinuti za svog unuka, s kojim ima problema u komuniciranju.
Seth Cuddeback režirao je film s Naarom i za njega napisao scenarij. On kaže da je njegov razlog za rad na ovom filmu prikazati stav starije populacije koji se obično ne iskazuje u američkim filmovima. Želio je, kaže, napisati nešto što će točnije pokazati kakav bi proces starenja danas mogao biti za nekoga u Americi. Primjer toga je scena kada Roger, u potrebi da obavi važni telefonski razgovor, prilazi recepciji jedne poslovne zgrade gdje je mladi recepcionar – s naušnicama i slušalicama u ušima - sasvim ravnodušan prema njegovoj molbi.
Seth Cuddeback kaže da je ta scena, na žalost, dosta tipičan primjer kako društvo često ignorira starije osobe. Ali ono što stvarno boli, kaže on, je da ih ignorira njihova vlastita obitelj:
"Iako ga vidimo kako provodi vrijeme sa svojim sinom i unukom, članovima obitelji koji ga vole, i jedan i drugi su toliko zaokupljeni svojim vlastitim životima da nikada ni ne pomisle na njega."
Jedina osoba koja ga stvarno razumije je – kaže Cuddeback – njegova prijateljica Janet. Nju poznaje godinama, ona mu je bliska i osobno i generacijski. Janet je jedina osoba, dodaje Cuddeback, kojoj se Roger može požaliti o svojoj izolaciji i usamljenosti, ona suosjeća s njim. Cuddeback kaže da je većina Amerikanaca preokupirana na ovaj ili onaj način svojim životom, u kulturi koja naglašava individualizam, u kojoj svi uvijek žele nešto određeno za sebe, a na račun drugih. To mnoge od njih sprečava da ostvare smislenu vezu sa starijim osobama iz svoje obitelji. A to se, kaže on, mora promijeniti. Aaron Naar i Seth Cuddeback se nadaju da će njihov film pomoći mlađim generacijama da vide starije u milosrdnijem svjetlu. Možda ih čak i nadahnuti da maknu taj Blackberry na stranu, samo na nekoliko minuta, dok je djed u posjetu.