U seriji Americki profili danas predstavljamo grassroots biznismena Adama Niemana koji vjeruje da postizanju mira i napretka na podrucju Srednjeg Istoka moze doprinijeti – majicama.
Adam Nieman ima dugu povijest politickog aktivizma. Godine1969., kad mu je bilo samo 12 godina, bio je uhicen zbog prosvjeda pred Bijelom kucom, za prve inauguracije predsjednika Richarda Nixona.S petnaest godina vec je bio na praksi u uredu senatora Georgea McGoverna koji ce, kao demokratski kandidat, biti protivnik Nixonu za predsjednicke izbore 1972. godine.Nieman je aktivizam naslijedio od majke koja je bila radnicka aktivistica prije nego sto ce povesti borbu za desegregaciju skolskog sustava u Atlanti, savezna drzava Georgia.
Stoga nije bilo nikakvo iznenadjenje kad je Nieman, 2001. godine, prodao svoj uspjesni krovopokrivalacki biznis i zaduzio se na kucu da bi osnovao kompaniju No Sweat Apparel, u prijevodu – Odjeca bez znoja.Naime kompanija, cije je sjedisteu Bostonu, prodaje samo odjecu i obucu proizvedenu u tvornicama koje ne eksploatiraju svoje radnike, ne na mjestima, dakle, poznatima pod imenom “sweatshops,” mjestima s minimalnim placama, dugim radnim vremenom i losim radnim uvjetima, vec u sindikalno organiziranim tvornicama u Sjedinjenim Drzavama i zemljama u razvoju poput Indonezije, Juznoafricke Republike, Argentine i, u novije vrijeme – Palestine.
"Radimo i ovakve.Ovo je zenska majica...100% od organskog pamuka.Na etiketi jos pise: Stopostotna izrada u sindikalno organiziranoj tvornici, sto posto sweatshop free, Made in Betlehem, West Bank... Zapadna obala," kaze Nieman.
Made in Betlehem majice proizvode se u svim bojama, neke su i s uzorcima.Na jednoj je otisnuta japanska poslovica: Vizija bez akcije puko je sanjarenje.Akcija bez vizije donosi nocne more.S morama, kaze Nieman, danas i zivimo.
Nieman aludira na palestinsko-izraelski sukob i namjerno kaze “zivimo,” jer Nieman je americki Zidov koji vjeruje da je jedan od nacina za rjesavanje problema poboljsanje palestinskog gospodarstva:
"Mladi muskarci s oruzjem u rukama, bez posla, to je savrseni recept za nasilje.Ekonomski razvoj, istina, nije zamjena za politicka rjesenja, ali niti jedno politicko rjesenje ne moze biti odrzivo bez odrzivog palestinskog gospodarstva."
Otprilike polovica palestinskog stanovnistva je danas nezaposlena.Nekoc uspjesna tekstilna industrija danas stagnira.Kad je cuo za jednu tvornicu tekstila u Betlehemu, ciji radnici su pripadali palestinskoj Federaciji sindikata, Nieman nije mogao prikriti svoje uzbudjenje:
"Cim sam cuo za tvornicu, dobru tvornicu, na Zapadnoj obali, u Betlehemu, na ulici Virgin Mary, rekao sam – moram tamo!"
I otisao je tamo.Bilo je to u srpnju 2006. godine, prica 52-godisnji poduzetnik.Rat u Libanonu izbio je dok je on bio na putu, doslovno u zraku, u avionu.S aerodroma je, preko vise kontrolnih tocaka, bio odveden u tvornicu tekstila Arja, i s menadzerom i osobljem proveo tjedan dana.Sami, medjutim, kaze Nieman, nisu bili sigurni da zele sudjelovati u projektu:
"Dijelom stoga sto su svi tamo dozivjeli mnoga razocaranja, i ideja da je moguce uspostaviti pozitivnu suradnju izmedju Zidova i Arapa za te je ljude prazna nada."
Tesko je, u takvim uvjetima, povesti biznis u jednom novom smjeru.Tvornica Arja postoji od 60-ih godina, poslovala je, cijelo to vrijeme, uglavnom s Izraelcima.
Neimanova ideja da prijedju na globalnu proizvodnju, s odjecom od iskljucivo organskog pamuka, bila je za njih zastrasujuca.
"Bio sam zatecen tom idejom kad sam prvi put sreo Niemana, u Betlehemu.Bilo je to nesto potpuno novo, nesto o cemu nikad nismo razmisljali," kaze Elias Alarja, glavni direktor tvornice tekstila Arja.Zahvaljujuci njemu, tvornica je, 2005. godine, bila obuhvacena u sindikat.Njenih oko 150 radnika otada i prima place iznad razine minimalnoga i uziva beneficije poput placenih praznika i zdravstvenog osiguranja.Zahvaljujuci suradnji u projektu Made in Betlehem, i njegova tvornica sada ima koristi – vise posla, vecu zaradu.Svatko tko je cuo za projekt, kaze Nieman, ima za njega pohvale.
Nieman vjeruje da njegove majice privlace potrosace koji zele uciniti nesto konkretno na ublazavanju problema koji muce Srednji Istok.Za sada, medjutim, troskovi proizvodnje veci su od zarade.A tesko je i pronaci investitore, osigurati dotok sredstava.No, Adam Nieman, koji sebe smatra progresivnijim od mnogih drugih Zidova, ne gubi nadu:
"Cinjenica da smo nasli dodirne tocke, da imamo zajednicke interese, mi, Zidovi i muslimani i krscani i ateisti, na ulici Virgin Mary, u Betlehemu, pa to je vec nesto sto bi vecina vjernika smatrala cudom!"