Ime folk-glazbenika Raya LaMontagnea, čiji je prvi album – Trouble – prodan, zahvaljujući uglavnom usmenoj predaji, u pola milijuna primjeraka, a drugi - Till the Sun Turns Black – zabilježio također zamjetan uspjeh na američkim, britanskim i novozelandskim top-listama, mnogima je još uvijek nepoznato, jer taj trubadur i jest enigma – izbjegava javnost, nerado daje intervjue, odbija snimati glazbene spotove, voli da je pozornica mračna za njegovih nastupa jer ne voli interakciju s publikom između pjesama, i ne mari za kritike i recenzije, mrska mu je svaka, bila ona negativna ili pozitivna.
Ray LaMontagne je nedavno izdao i svoj treći album, vrlo dobro ocijenjen od kritike, vrlo dobro dočekan od publike.
Raymond Charles “Ray” LaMontagne rođen je 1973. godine, u mjestu Nashua, savezna država New Hampshire. Odrastao je bez oca, a majka je njega i njegovog brata te četiri sestre stalno seljakala, zbog posla. Ray je, kao stalno “novi klinac” u školama, uvijek bio žrtva, završavao u tučnjavama, izostajao iz škole, teško je bilo sklapati prijateljstva.
Televizija se rijetko u kući gledala, glazba se nije slušala, čak ni s radija, a kamoli s ploča. Živjelo se vrlo skromno, imalo tek onoliko koliko bi u automobil stalo, kad je, na brzinu, trebalo seliti u neko drugo mjesto. Ray je na jedvite jade završio srednju školu i, napustivši obitelj, posao našao u tvornici cipela, u mjestu Lewiston, savezna država Maine. Jednog jutra, kad je trebalo ustati za smjenu koja je počinjala u četiri sata, s radio-budilice Ray je, po prvi put, čuo pjesmu Tree Top Flyer, Stephena Stillsa, onu o bijegu iz sistema. Odmah je kupio album Stills Alone, usput i onaj Stillsov puno raniji – Manassas.
Taj je, po riječima LaMontagnea, bio presudan.
Istog je časa napustio posao u tvornici cipela i odlučio započeti karijeru glazbenika.
Do ljeta 1999. godine, pripremio je demo-vrpcu sa deset vlastitih skladbi, poslao je na razne adrese. U Chrysalis Music Publishing pokazali su ozbiljan interes i 2004. snimili LaMontagneov Trouble te ga prodali RCA Records i britanskoj Echo Records. Par tjedana kasnije, LaMontagne je Trouble ponovno snimio, ali u jednom losangeleskom studiju, i u rujnu 2004. godine RCA ga pušta u prodaju. Album će biti prodan u blizu pola milijuna primjeraka, diljem svijeta.
U jednoj na tom albumu, LaMontagneu se pridružila Jennifer Stills, kćerka Stephena Stillsa. Producent albuma je bio Ethan Johns, poznat po suradnji s Ryanom Adamsom i Rufusom Wainwrightom. Johns će biti producent i LaMontagneovog drugog albuma – Till the Sun Turns Black, izdanog 2006., kao i njegovog najnovijeg, trećeg – Gossip in the Grain, a LaMontagne, unatoč lijepom uspjehu onog prvog, dugo će još držati i svoj posao tesara.
Sa svojim trećim studijskim albumom, izdanim prije nešto više od mjesec dana, LaMontagne se odmah našao na trećem mjestu ljestvice Billboarda, njegovo najviše mjesto do sada.
I što još reći za Raya LaMontagnea?
Da je tiha, bolno sramežljiva i povučena osoba, prelijepog, meko-hrapavog glasa, koji je postao nešto poput njegovog trademarka; da je vrlo talentirani pisac i skladatelj mahom sjetnih, melankoličnih, sjajnih balada; da su mu korijeni čvrsto u roots rocku, folku i južnjačkim soul-tradicijama; da su na njega, po njegovim riječima, najviše utjecaja imali Stephen Stills, Richard Manuel i Rick Danko; da ga je Lucinda Williams, nedavno, za zajedničkog koncerta u Bostonu, usporedila s Otisom Reddingom; da ga kritičari uspoređuju s Vanom Morrisonom, Nickom Drakeom i Timom Buckleyjem...
LaMontagne je mračnjak, često prepušten teškim, crnim mislima, njegove su skladbe često ispovjedna poezija, pjesme pune čežnje i kajanja i ranjive iskrenosti koja topi srca.
Izbor je sličan onome za prva dva albuma, ali za ovaj, Ray LaMontagne je, izgleda, odlučio biti malo manje rezerviran i introvertan nego do sada, staviti ponekad i osmjeh na lice i Gossip In the Grain puno je svijetlija i vedrija paleta instrumentacije i tekstura – ima komornog jazza i popa, ima folka i soula, ima string-band countryja, ima ritam-i-bluesa i free-form bluesa; ima glasovira, puhačkih i gudačkih glazbala, bendža, akustične i električne i pedal steel gitare, usne harmonike...
Tridesetpetogodišnjeg Raya LaMontagnea uspjeh užasava, sve veća popularnost, kaže, ispunjava ga tjeskobom i strahovima, ali Gossip In the Grain sigurno će mu donijeti brojne nove poklonike i svrstati ga uz velika imena njegovog žanra.