Jedna se kompanija s neobičnim imenom prije deset godina registrirala kao korporacija uKaliforniji i izmijenila svijet kakav smo dotad poznavali. Najpoznatija web tražilica na svijetu Google u tih je deset godina iz praktički ničega prerasla u poslovno carstvo vrijedno oko 225 milijardi dolara. U svojoj novoj knjizi Planet Google: Smjeli plan jedne kompanije da organizira sve što znamo, Randall Stross vodi čitatelja kroz evoluciju ovog diva Interneta – od skromnih početaka kad su ga "porodili" dvojica doktorskih kandidata sa Sveučilišta Stanford, Sergey Brin i Larry Page, bez suviše smisla za business, pa do sadašnjeg položaja globalne digitalne divovske zvijeri.
U knjizi Planet Google autor Randall Stross vodi čitatelja iza scene u ovoj kompaniji, pružajući skoro intimni portret Googlovog masivnog i ambicioznog plana da organizira informacije cijelog svijeta. Knjiga se temelji na vrlo opširnim razgovorima s vodećim menedžerima kompanije i gotovo neograničenim pristupom tzv. Googlepleksu, masivnom kompleksu u Kaliforniji gdje je smještenonjeno sjedište. Autor objašnjava što se događa kad u Googleovu tražilicu upišete neku riječ ili frazu:
"Google ima veliki broj centara diljem svijeta koji su ispunjeni policama i policama kompjutera, nalik našim osobnim računalima. Svaki od tih centara ima kopiju indeksa svih web stranica, tako da može minimizirati vrijeme koje je potrebno da bi vaš upit stigao do jednog od tih centara, izvršio pretragu i poslao vam natrag njene rezultate. Najčešće vaš upit odlazi do fizički najbližeg Googlovog centra.Bez obzira na brzinu Interneta,što je taj centar bliže vama, vaša će pretraga brže prikazati rezultate. Na početku Google se morao sučeliti s izborom, hoće li koristiti računala koja se mogu nabaviti u prodaji, koja su relativno stabilna, ili će sastavljati sam kompjutere. Odlučili su se za ovo drugo. Kupovali su kompjuterske komponente koje su vrlo slične onima na koje nailazimo u našim računalima kod kuće i stoga i vrlo jeftine. U Googleu su znali da će jeftine komponente zakazivati i da će dolaziti do problema, međutim, kreirali su software koji zaobilazi pokvarena računala i vaš upit i rezultate pretrage automatski preusmjerava, tako da krajnji korisnik ništa ne primjećuje."
U većem dijelu knjige autor Randall Stross objašnjava što se krije iza četiri velike i bitne komponente Googla.Prvo, projekta "Google knjiga" koji bi trebao tijekom sljedećih deset godina pretvoriti sve knjige na svim jezicima svijeta u digitalni oblik, čime bi se u njima mogla vršiti pretraga za određenom riječju ili frazom.Drugo, "Google vijesti", online sakupljač vijesti koji ih organizira u skladu sa zadatim algoritmom a ne prosudbi urednika u medijima. Treće, "Google Earth", globalni sustav zemljovida. I četvrto "YouTube", web sajt na kojem korisnici postavljaju vlastite video snimke.
U Planetu Google, Stross pokušava objasnititemelje Googleove tehnologije pretrage, kako se utvrđuje relevantnost pojedinih web stranica na temelju niza pravila, kao što je, primjerice, koliko drugih web sajtova ima link na tu stranicu i slično:
"Oni su u početku pokušavali utvrditi kako na temelju linkova na nekoj web stranici možemo procijeniti relevantnost neke druge stranice. U to su vrijeme imali puni pristup webu, nitko nije blokirao njihov software – tzv. pauke – da "pročešljaju" neki sajt. U to vrijeme je web također bio tako mali u opsegu tako da je doslovno mogao biti pohranjen na jedan tvrdi disk na kompjuteru u studenskoj sobi Googleovih osnivača. U isto je vrijeme postojao i drugi način kako su informacije bile dostupne putem Interneta – model American Online kompanije, koji se otprilike svodio na sljedeće: informacije su vrijedna stvar, da biste ih koristili morate za njih platiti, morate postati član naše mreže. U to vrijeme nije bilo jasno zašto bi netko postavio informacije online, ako to ne može naplatiti.Prošlo je dvije godine, tijekom kojih Google nije ostvario nikakav profit, prije negoli je postalo jasno da oglašavanje na Internetu može donijeti veliku zaradu."
U Planetu Google čitatelj može saznati i mnoštvo sporednih informacija kao primjerice da su tijekom 2006. godine Googleovi kompjuterski centri potrošili više električne energije od svih televizora koji se koriste na teritoriju Sjedinjenih Država. Inače Randal Stross piše i redovitu kolumnu u New York Timesu pod naslovom Digital Domain, a njegovu knjigu Planet Google: Smjeli plan jedne kompanije da organizira sve što znamo objavila je izdavačka kuća Simon i Schuster iz New Yorka.