"Delta Blues:The Life and Times of the Mississippi Masters Who Revolutionized American Music" puni je naslov nedavno objavljene knjige; ime autora – Ted Gioia.
Treba li nam doista još jedna knjiga na temu Mississippi Delta bluesa?Evo što kažu neki od vodećih američkih jazz i blues kritičara...
Dan Morgenstern, bivši urednik Down Beata, sada direktor Instituta za studij jazza, pri Sveučilištu Rutgers:"Bez obzira koliko mislili da o bluesu znate, saznat ćete još puno, puno više iz mjerodavne i pronicave knjige Teda Gioije."
Gary Giddins, kritičar i autor niza knjiga i filmova na temu jazza:"Dobili smo najbolju knjigu do sada.Stručno istražena, sjajno napisana, Delta Blues Teda Gioije... nije možda i zadnja riječ na tu temu... ali sasvim sigurno ostat će najbolja još godinama."
Ben Ratliff, jazz-kritičar New York Timesa, autor također nekoliko knjiga na temu jazza:"Gioia koristi originalni materijal, temeljen na vlastitim ozbiljnim i pomnim istraživanjima, intervjuima... i povlači crtu kroz sto godina Delta bluesa... izuzetno korisna knjiga."
Da citiram još i renomiranog jazz-kritičara i pisca Stanleyja Croucha:"Gioia pokazuje izvanredno razumijevanje i divljenje za ljudske odlike koje te muškarce, i ono što su oni stvorili, i čine tako važnima svima nama.U tom smislu, njegova je knjiga gotovo jednako vječna kao što su i predmeti koje proučava."
Od misterioznog Roberta Johnsona, "Shakespearea bluesa," kojega prati onaj mit da je na raskršću prodao dušu vragu za umijeće sviranja gitare i od čije je smrti prošlo 70 godina, do B. B. Kinga, koji je ime stvorio u Memphisu, a onda postao međunarodna zvijezda i koji je danas jedina živa spona s Delta bluesom,Ted Gioia oživljava legendarne i ključne ličnosti, one koje su oblikovale zvuk i etos Delta bluesa - Charleyja Pattona, lutalicu i usamljenika poput Roberta Johnsona; Sona Housea, koji je u sebi vodio vječnu bitku između vlastitih vjerskih tendencija i bluesa; Bukku Whitea i Tommyja Johnsona i... Muddyja Watersa, jedinog od svih koji je volio raditi na zemlji (i krivotvoriti viski) i koji je plantažu napustio tek kad ga je vlastita golema ambicija pokrenula put Chicaga; Howlin’ Wolfa(pravim imenom Chestera Arthura Burnetta), diva od čovjeka, koji je gitaru naučio od Charleyja Pattona, usnu harmoniku od Ricea Millera, i u Chicago stigao 1954., u dobi od 44 godine, vlastitim Cadillacom, koji mu je donijela uspješna karijera u Memphisu; enigmatičnog Johna Leeja Hookera, koji je migrirao na Sjever, preko Detroita i Cincinnatija, početkom 40-ih godina, i za sobom u Delti nije ostavio niti traga.
Ujednom intervjuu 1964. godine, John Lee Hooker je rekao: "Znam zašto najbolji blues umjetnici dolaze iz Mississippija.Zato što je to najgora država.Ako ste dolje, u Mississippiju, morate se predati bluesu, nemate drugog izbora."
Savezna država Mississippi dala je nekoliko sjajnih pisaca – Eudoru Welty, Williama Faulknera, u njoj su se rodili i “Kralj rock and rolla,” Elvis Presley i Jimmie Rodgers, “Otac countryja,” ali njena duga povijest nasilja i brutalnosti prema njenim crnačkim žiteljima puno je teža i grotesknija od ostatka američkog Juga. No, dao je Mississippi i jedan prekrasan dar – blues, podsjeća Bryan Woolley u listu Dallas Morning News, dar Americi i ostatku svijeta.
Pojavljivao se blues i na drugim mjestima Juga, ali Mississippi, onaj njegov ogroman komad plodne, kao katran crne zemlje zvan Delta, između rijeka Mississippi i Yazoo, izvor poljoprivrednih bogatstava, naročito pamuka, bio je i najplodniji izvor bluesa – kvalitetnog, obilatog, intenzivnog.Ljubitelji bluesa, piše Gioia, znaju da je "bilo bluesa, da je bilo dubokog bluesa, i da je bilo Delta bluesa, onog s najdubljim korijenima."Jer u Delti, zemlji plantaža, robova i napoličara, zemlji teškog rada, teškog siromaštva, nepismenosti, nasilja i očaja, ljubavi, strasti, ubojstava, jedini način vlastitog izražavanja bio je putem religije i bluesa, glazbenog stila koji je niknuo iz afričkog sjemena, bio sviran na domaćim glazbalima i pjevan grubim glasovima ispunjenima bijesom, tugom i beznađem crnaca.U bluesu, oni su nalazili utjehu od života u ropstvu, alkoholu, nasilju, zatvoru... i mogli pjevati o onom vlaku, kojim će pobjeći iz Delte ka Sjeveru.
Prateći povijest Delta bluesa, od krikova, usklika, jecanja, stenjanja, mrmljanja i rađanja pjesme na poljima i plantažama pamuka, krajem 19. stoljeća, do današnjih umjetnika koji crpe na Delta tradicijama, Gioia, u logičnom, kronološkom slijedu, prenosi priču o glazbi koja ostaje vječna i nezaboravna.
Od kolijevke, u Delti Mississippija, do Memphisa, St. Louisa, Detroita, Chicaga, Dallasa, New Yorka... pa do njegovog seminalnog utjecaja na popularnu glazbu 20. stoljeća, do Elvisa, Rolling Stonesa i drugih ikona rock-and-rolla, Gioia je zaorao neke nove brazde muzikološkim terenom preoranim već više puta, u drugim knjigama, jednako renomiranih autora, i ne ustručava se polemike kad smatra da je ona opravdana.Prirodno, Gioia ponavlja onu anegdotu W. C. Handyja, koji je "1903. godine, na željezničkoj postaji Tutwilera, u Mississippiju, čuo nekog crnca kako svira najneobičniju glazbu," ali sâm ne daje previše definitivnih odgovora na pitanja gdje, kada i kako je blues nastao.Pruža, međutim, izuzetno informirane, zanimljive i autoritativne argumente za plodne Delta korijene koji su hranili sve ono što je došlo kasnije.
“Blues je moguće najutjecajnija glazbena tradicija koju je Amerika dala," piše Gioia. "Glazba Delte tako je danas sveprisutna da je gotovo nemoguće izmjeriti sve dimenzije njenog utjecaja."Stavljanjem Delta bluesa u pravi kontekst, Gioia nastoji otkriti i pokazati njegov učinak na sve danas oko nas – od diskografske industrije i suvremene pop-kulture do našeg razumijevanja američke kulture.
Svako poglavlje svoje knjige, Gioia prede oko jednog umjetnika, oko jednog aspekta Delta bluesa, da bi zadnjim poglavljem rezimirao prodor Delta glazbe u kulturni "mainstream," putem oživljavanja bluesa, pedesetih i šezdesetih godina, te njegovog razvoja i događaja novijeg datuma.Muddy Waters je u jednoj i pjevao:Blues je bebu dobio i ime rock and roll joj dao.
Pedantno istražena, iscrpna, bogata biografskim podacima o tom specifičnom glazbenom stilu i umjetnicima koje je on dao, Gioijina knjiga Delta Blues: The Life and Times ofthe Mississippi Masters Who Revolutionized American Music, sa svojih četiri stotine stranica dugo je i ozbiljno štivo, ali ne suhoparno.Knjiga je živa i vrvi ličnostima bluesa;Gioia "secira" mnogu pjesmu, ali ne piše na način koji bi bio nerazumljiv prosječnim čitateljima."Suvremeni klasik," piše Jazz Book Review, "kako u svom području tako i po svom pristupu.Definitivni prikaz toga kako su grubi zvuci Mississippi Delte promijenili tijek američke popularne glazbe."
Bez obzira koliko mislili da o bluesu znamo, knjiga vrijedna čitanja!Uostalom, Robert Plant je lijepo rekao:"Jednom kad sam čuo glazbu Mississippi Delte prestao sam biti Englez i postao čovjek od svijeta."
Ted Gioia, jazz-pijanist i skladatelj, s diplomom iz engleskog jezika i književnosti sa Stanforda i diplomom iz filozofije, politike i ekonomije s Oxforda, sredinom 80-ih godina je, zajedno za Stanom Getzom, osnovao formalni program za studij jazza na Stanfordu.Osnivač je i urednik web-sitea jazz.com gdje možete naći enciklopediju s preko 1.400 profila aktivnih jazz-glazbenika, s dnevnim recenzijama albuma, intervjuima i mnogim drugim informacijama.Gioia je autor niza knjiga, među njima seminalne West Coast Jazz te izuzetno dobro primljene The History of Jazz.Njegovu najnoviju – Delta Blues – izdala je kuća Norton & Company.