Linkovi

'Maestro' - novi album Taj Mahala


Ljubiteljima bluesa, u cijelom svijetu, dobro je poznato ime Taj Mahala. Taj 66-godišnji vokalist, skladatelj, gitarist, multiinstrumentalist, zapravo, te dvostruki dobitnik Grammyja (nominiran je bio devet puta), jedna je od najutjecajnijih ličnosti bluesa druge polovice 20. stoljeća. Upravo je izdao album Maestro, svoj prvi u Sjedinjenim Državama u pet godina, kojim slavi 40 godina u bluesu, ali i dalje od bluesa.

Kad kažemo “maestro,” obično mislimo na ravnatelja orkestra, ali riječ “maestro” znači i majstor, veliki, ugledni majstor, umjetnik, stoga naslov Maestro potpuno odgovara upravo izdanom albumu Taj Mahala. Gotovo u svakoj skladbi albuma pojavljuje se i neko drugo slavno ime, ali uzde su čvrsto u Mahalovim rukama.

Tijekom svoje četiri desetljeća duge i izvanredne karijere, Taj Mahal, pravim imenom Henry Saint Clair Fredericks, rodom iz njujorškog Harlema, odrastao u Springfieldu, u Massachusettsu (na University of Massachusetts, u Amherstu, diplomirao je poljoprivredu), dao je veliki doprinos bluesu, mnogo učinio u redefiniranju bluesa, spajajući ga s world music, s netradicionalnim zvucima Afrike, Evrope, Kariba, Havaja... Album Maestro izvrsna je ilustracija glazbenog opsega tog ne baš konvencionalnog bluesmana i “svjetskog putnika,” njegovih brojnih i različitih glazbenih prijatelja, raznih generacija.

U Mahalovoj novoj verziji Zanzibara, primjerice, gostuje Angelique Kidjo, pjevačica iz Benina, i Toumani Diabaté, virtuoz na kori, iz Malija.

Jedna druga - Black Man, Brown Man - Mahalova je suradnja sa Ziggyjem Marleyjem, Dust Me Down s kalifornijskim rock/folk/reggae glazbenikom Benom Harperom, a TV Mama sa sastavom Los Lobos, znači – David Hidalgo i César Rosas, na gitarama, Louie Pérez – jarana, Conrad Lozano – bas, Steve Berlin – saksofon, Cougar Estrada na bubnjevima. S njima, Taj Mahal – vokal i usna...

Ima na albumu Maestro i drugih na koje je izravno utjecala glazba Taj Mahala i svaka od pjesama s gostujućim glazbenicima je posebna. Posebna je i “Scratch My Back,” kojom Mahal odaje počast Otisu Reddingu, i njegova verzija “Hello Josephine,” Fatsa Domina, uz pratnju New Orleans Social Club, te “Diddy Wah Diddy,” dobro poznate iz repertoara Willieja Dixona.

Dvanaest skladbi albuma odraz su ne samo Tajove glazbene raznolikosti, stilova u kojima se okušao i dokazao tijekom godina, već i njegove virtuoznosti na njemu najdražim vodećim glazbalima, a to su gitara, ukulele, banjo. Da je banjo blues instrument, u to nas je Mahal već davno uvjerio. Slow Drag, na albumu Maestro, još je jedan od sjajnih primjera. Mahala prati Phantom Blues Band, bend koji ga, uz duže ili kraće prekide, prati godinama. Na albumu s raznim nijansama bluesa, te, u kojima se Mahalu pridružuju članovi Phantom Blues benda, možda su među najboljima. Maestro je izdan na etiketi Heads Up.

XS
SM
MD
LG