Linkovi

Intervju s Carlosom Nakaiem pred Festival indijanske umjetnosti, glazbe i plesa u Zagrebu


Hrvatsko-američko društvo u Zagrebu ovaj tjedan, treću godinu za redom, održava Festival indijanske umjetnosti, glazbe i plesa. Okosnica ovogodišnjeg festivala predstavljanje je dva tradicijska puhačka glazbala, s hrvatske strane – sopila, a s ove – flaute/frule američkih Indijanaca. Koncerte, predavanja i radionice u Zagrebu, ali i u Osijeku i Opatiji, održali su ili će do kraja ovog festivalskog tjedna održati Keith Secola, Ojibwe Indijanac, i njegov sastav “Wild Band of Indians,” oni su bili gosti i proslogodišnjeg festivala, te priznati frulaš Joseph Fire Crow, pripadnik Cheyenne naroda.

Danas, desetog rujna, uz sudjelovanje Stjepana Večkovića, osnivača i voditelja Centra za tradicijska glazbala Hrvatske, Društvo će, u sklopu festivala, u prostorijama knjižnice Bogdan Ogrizović, u njenom “Američkom kutku,” uz tehničku potporu Veleposlanstva Sjedinjenih Država u Zagrebu, pozdraviti, ali putem videokonferencije, još jednog gosta – svjetski poznatog i priznatog multiinstrumentalista i kulturnog antropologa Navajo/Ute porijekla, Carlosa Nakaija s kojim smo razgovarali o značaju i mjestu frule u životu američkih Indijanaca, o potrebi čuvanja tradicija i nasljeđa, o njegovim kulturnim razmjenama s glazbenicima diljem svijeta....


Zvuci koji izviru iz frule Carlosa Nakaija poput jesenjeg lišća su koje treperi na topolama i onda na zemlju pada. Carlos Nakai prvo i govori o onome što vidi i čuje oko svog doma u južnom Koloradu – o topolama, borovima, travi, zelenilu, vjetru, pticama, životinjama i povremenom zvonkom dječjem smjehu koji dopire s neke od šumskih staza. Prizori su to, i ponajviše zvuci, koji i inspiriraju Nakaija. I nije priroda jedini izvor inspiracije; osluškuje on pomno, kaže, i kad je na avionu i kad je na ulicama New Yorka.

Jedan od vodećih na glazbenoj sceni američkih Indijanaca, Carlos Nakai, rođen 1946. godine, u Arizoni, specijalizira na indijanskoj fruli, ali njegova glazbena vizija spoj je tradicionalnih stilova s “New Age” glazbom, jazzom, klasičnom i raznim drugim etničkim tradicijama.

Za razumijevanje indijanske frule, kaže, potrebno je znati da se lokalna glazba koristila unutar kulturne tradicije za prenošenje glazbe ili zvukova i priča.

“Također, frula je u mnogim plemenima pratila obred zrelosti i druge važne događaje u životu pojedinca unutar zajednice kao što je vjenčanje. Frula na kojoj ja sviram nema neko posebno sveto značenje. Na njoj su svirali muškarci plemena s Velikih ravnica i susjednih područja, samo muškarci, kao način povezivanja sa svojom vlastitom kreativnijom, umjetničkom stranom."

“U kulturi ratnika i lovac a, muškarci su bili odgovorni za skupljanje hrane kojom je žena hranila obitelj. Njegov život je u takvoj zajednici bio krhak, neizvjestan, težak i opasan. Frula mu je pružala mogućnost da bude kreativan. Danas, u modernom svijetu, rekli bi – pružala mu je mogućnost da izrazi svoju “zensku” stranu, drugim riječima “umjetničku.”

“To je dakle bila primarna uloga glazbala. Osim toga, frulu je bilo lako nositi u tobolcu sa strijelama, jer od ljudske podlaktice nije puno duža. Kad bi našli vremena, kad nisu morali loviti, svirali bi za sebe ili onom drugom, na frulama.”

Danas, kaže Carlos Nakai, uloga frule uglavnom je u društvenom formatu. Za svakog suvremenog Indijanca, od kojih mnogi žive u gradskim središtima diljem Sjeverne Amerike, njen zvuk je spona sa starijom kulturnom tradicijom koju su im možda prenijeli stariji članovi obitelji. “Potičem mlađe,” kaže Nakai, “da tradiciju frule održavaju, ali moji studenti danas mahom su djevojke, žene, ne više muškarci. S prijelazom na kršćanstvo i u društvo koje se temelji na evropskoj agrarnoj zajednici, mnoge su se stvari promijenile, zamijenile, u zajednici, uloge muškarca i žene, frula ne igra više ulogu koju je imala ranije.

“I to je situacija s kojom sam ja sučeljen sada. Činim ono što mogu – pišem, pokušavam dokumentirati povijest glazbala. Vjerujem da je frula došla od plemena s Velikih ravnica, ali i iz područja današnjih saveznih država New York i Massachusetts. Ja nisam i jedini koji na tome radi. Imat ćemo barem pisanu dokumentaciju, iz naše, indijanske perspektive i iz naših pera, o indijanskoj fruli, njenom mjestu i ulozi.

Postoje, kaže Nakai, lijepe zbirke indijanskih frula u Austriji, Škotskoj, Engleskoj i Njemačkoj, a uz njih i povijesna dokumentacija, o tome kako su prikupljene, ali ništa o tome odakle su potekle.

“Svjestan sam da moram stalno ohrabrivati mlađe jer aktivno znanje povijesti i tradicije izuzetno je važno. Naime, u psihološkom smislu, to vas znanje postavlja, u svijetu, na vaše vlastite dvije noge.”

I ne samo to, ističe Carlos Nakai – to znanje također čovjeku onda pruža priliku da s raznim drugim kulturama komunicira uspješnije.

I on sam ostvario je brojne kulturne razmjene i suradnje, muzicirajući s umjetnicima s raznih strana svijeta, predstavnicima raznih glazbenih žanrova. U njih ulazi, kaže, na isti način na koji ulazi u susrete iste vrste s pojedincima unutar vlastite, indijanske zajednice.

“Prilikom naših susreta mi uvijek pitamo tko ste i odakle ste. Pravi je odgovor – po majčinoj liniji, po očevoj liniji, pripadam tome i tome, oni potječu iz te i te kulturne zajednice. Onda razgovaramo malo o našoj teškoj i bolnoj povijesti, o tome kako smo je preživljavali i kako su je preživljavale naše zajednice, naročito kad su one multikulturalne. Kad vidim da onaj drugi ima jasnu spoznaju sebe, svog mjesta u životu, svoje povijesti, onda počinjemo glazbeno komunicirati, moj instrument i njihov. No, to nije samo zvuk koji proizvodimo, ta se komunikacija temelji na onome što o sebi znamo. Takav se pristup svakoj mojoj suradnji, uključujući one s klasičnim glazbenicima, dodaje Carlos Nakai, uvijek pokazao pozitivnim. Imati povijest kao nešto na što se može osloniti.

Za svoj večerašnji nastup putem videokonferencije, Nakai je pročitao sve što je o Hrvatskoj našao na Internetu, rekao je. Ali, glazbu, nju nikad nije čuo i izrazio je veliko veselje što će i za to biti prilike.

Veteran vijetnamskog rata, Nakai kaže da svira i za sve one mlade ljude koji su izgubili živote. Kaže da im to duguje, kaže da je život izvor njegove glazbe. Sav život. Jer u jeziku jednog od njegovih plemena i nema riječi za “boga;” umjesto toga kažu “sav život.” Njome objašnjavaju sve oko sebe, sve što je živo, pokretno ili nepokretno. Bio to čovjek, ptica ili drvo.

XS
SM
MD
LG