Tri i pol godine su prosle od tragicnog tsunamija u Indijskom oceanu. Za to vrijeme, dvije djevojcice – jedna iz Indonezije i jedna iz Amerike, koja je zeljela pomoci pogodjenima – bile su u redovitoj prepisci. Ta su pisma postala simbol programa pomoci Sjedinjenih Drzava indonezijskoj pokrajini Aceh. Sada je doslo i do njihovog susreta, bas u vrijeme kad raste zabrinutost oko buduce medjunarodne pomoci pokrajini Aceh.
Okruzena kamerama i novinarima, jedanaestogodisnja indonezijska djevojcica Nada Luthfiyyah, s tradicionalnim muslimanskim salom na glavi, doima se zbunjena i izgubljena.
U tsunamiju 2004. godine potpuno je nestalo malo mjesto kraj pokrajinskog sredista Banda Aceh, u kojemu je s obitelji zivjela. Oba njena roditelja i dva brata nestali su zajedno sa 160.000 drugih. Tri i pol godine nakon nesrece, Nada upoznaje djevojcicu iz Amerike koja je ponudila pomoc prezivjelima nakon katastrofe. Maggie Hamilton, iz savezne drzave Michigan, kojoj je tada bilo devet godina, odlucila je praviti narukvice i novac od prodaje slati kao pomoc zrtvama. U tom njenom projektu pridruzili su joj se i drugi, iz njenog razreda. Nada je bila ta koju su u njenom razredu izabrali da napise pismo i zahvali americkoj djeci.
Vrlo je sretna, kaze, sto je konacno upoznala Maggie. Susret je uprilicila indonezijska vlada i vezu izmedju dvije djevojcice uzela kao primjer suradnje i pomoci izmedju dviju zemalja nakon tsunamija. Njihova pisma citiraju diplomati, ona se spominju u Bijeloj kuci.
Maggie, koja je u Indoneziju dosla sa svojim roditeljima, priznaje da nije ocekivala da ce njena pisma privuci takvu pozornost. Ali cijelo iskustvo, dodaje ona, dalo joj je poticaja da bude aktivnija i u vlastitoj zajednici:
"Prvo je bilo to s narukvicama i pismo koje sam napisala djeci u Indoneziji. Onda, nakon uragana Katrina, uspjela sam na isti nacin prikupiti oko dvije stotine dolara pa smo to poslali pogodjenima uraganom, a otada volontiram u jednom domu za starije. Volim drugima pomagati."
Nada i obitelj Hamilton susreli su se s indonezijskim predsjednikom i obisli pokrajinu Aceh kao i neke druge dijelove zemlje i to bas u trenutku kad mnoge medjunarodne skupine za pruzanje pomoci privode kraju svoje projekte, sto izaziva lokalnu zabrinutost zbog nezaposlenosti.
Medjutim, Sean Stein, americki generalni konzul u Medanu, na sjeveru otoka Sumatra, smatra da lokalnom gospodarstvu, zatvaranjem tih projekata, ne prijeti opasnost gubljenjem radnih mjesta jer za njihovu realizaciju dovedeni su uglavnom privremeni radnici s drugih mjesta izvan pokrajine Aceh. Medjunarodna financijska pomoc, rekao je konzul Stein, ne ide vise iskljucivo na obnavljanje od tsunamija, vec na razvoj dugorocnih projekata poput bolnica i skola, projekata kojima ce upravljati nova lokalna vlada:
"Prije sest-sedam mjeseci opseg posla izgledao je zastrasujuce, ali kad vidimo koliki je napredak ostvaren, mislim da nema razloga za zabrinutost."
Juanda Djamal glasnogovornik je indonezijske agencije za oporavak od tsunamija.
"Imamo razloga za optimizam da ce lokalna vlada biti u stanju nastaviti s programom rekonstrukcije i rehabilitacije podrucja. Postoji vec i program za novi razvoj u buducnosti," kaze Juanda.
Susret dviju djevojcica, rekao je Juanda, sluzi kao simbol prijateljstva i uloge medjunarodne zajednice u buducem razvoju pokrajine Aceh:
"Njihovo prijateljstvo moze nam posluziti kao primjer – Nada, iz Aceha, Maggie iz Sjedinjenih Drzava, preuzimaju inicijativu, sklapaju prijateljstvo, razmjenjuju znanje, podrzavaju jedna drugu."
Putujuci zajedno Indonezijom, za dvije je djevojcice bilo puno prilike za druzenje, bez prisutnosti prevoditelja ili kamera. Maggie je izjavila da zeli nauciti indonezijski i izrazila nadu da je Nada moze posjetiti jednog dana, u Michiganu.