Analitičari se slažu da se sukob između Gruzije i Rusije rasplamsao zbog prošlotjedne akcije gruzijskih snaga kojom su željele preuzeti kontrolu nad Tskhivalijem, glavnim gradom odmetnute gruzijske pokrajine Južne Osetije. Rusija, koja je imala razmještene snage u tom području, odgovorila je na napad upućivanjem dodatnih vojnika, tenkova i oklopnih transportera te je krenula u ofenzivu i preko granica Južne Osetije.
Napetosti u Južnoj Osetiji i Abkhaziji, koje su
proglasile neovisnost od Gruzije sredinom 1990-tih godina, jačale su mjesecima
kako je Rusija pojačavala svoje ekonomske, trgovinske i političke veze s te
dvije regije. Niz vojnih pokreta Gruzije i Rusije pridonio je napetostima.
Mnogi se stručnjaci pitaju zašto se gruzijski predsjednik Mikhail Saakashvili
sada odlučio uputiti snage u Južnu Osetiju. Među onima koji vjeruju da je Saakashvili
ozbiljno pogriješio je i Marshall Goldman, stručnjak Sveučilišta
Harvard.
"On je izabrao pogrešno vrijeme za ovaj potez. Bio je uznemiren jer su Rusi ulazili u gruzijski zračni prostor. Mislim da je povjerovao kako je sad najbilje vrijeme za akciju. On je svakako isprovocirao Ruse koji su sigurno tražili povod za akciju i dobili ga," kaže Goldman.
Zapadni čelnici, uključujući američkog predsjednika Busha, kažu da je Rusija odgovorila s nerazmjerno velikom silom. Robert Legvold sa Sveučilišta Columbia kaže da snažan vojni odgovor Moskve ide znatno dalje od glavnog povoda za akciju – zaštite ruskih državljana u regiji.
"Cilj više nije da se uspostavi mir i stabilnost u Južnoj Osetiji. Mislim da je cilj uništiti gruzijski utjecaj u Južnoj Osetiji i Abhaziji te, ukoliko Rusi odluče ići u tom smjeru, anektirati Južnu Osetiju. U slučaju Abhazije, cilj im je priznati neovisnost i onda raditi na drugačijoj vezi s tim područjem," kaže Legvold.
Analitičari kažu da je odgovor međunarodne zajednice na sukob u Gruziji mlak. "Europljani su, uglavnom, neutralizirani. Dijelom zato što su postali vrlo ovisni o ruskoj nafti i plinu. U slučaju Njemačke, Rusija osigurava 42 posto potreba te zemlje za prirodnim plinom. Tako su Nijemci, za koje se vjerojatno očekivalo da preuzmu vodeću ulogu ovdje, neutralizirani," kaže Goldman.
Stručnjaci kažu da Sjedinjene Države, snažan pristaša predsjednika Saakashvilija, također nisu uspjele uvjeriti obje strane da okončaju sukob. Robert Legvold kaže da bi se ovaj sukob mogao pretvoriti u politički debakl Sjedinjenih Država jer Washington neće vojno pomoći Gruziji, a nije u mogućnosti zaustaviti Moskvu.
"Gruzijci krive Sjedinjene Države i Rusi krive Sjedinjene Države. Gruzijci zato što su ih prema njihovom vjerovanju izdali i zabili im nož u leđa. Rusi pak optužuju Sjedinjene Države što su dale zeleno svijetlo gruzijskom čelniku kojeg oni smatraju usijanom glavom," kaže Legvold.
Legvold i drugi vjeruju da međunarodna zajednica mora uložiti napore da se osigura prekid vatre prije nego li sukob u regiji potpuno izmakne kontroli.